Sedmi poraz koji su nogometaši Osijeka doživjeli ove sezone “zakucao” ih je za samo dno prvoligaške ljestvice. Takav rasplet dao se naslutiti s obzirom na potpunu napadačku nemoć koja ih je zahvatila u posljednjih mjesec dana.

Na Poljudu se nije dogodilo samo ono, tužno je reći, što se očekivalo. Poraz, koji se mogao naslutiti s obzirom na psihološko stanje i formu osječke momčadi. I uza sve to Osijek je opet vrlo rano primio pogodak, koji se mogao spriječiti, što je na neki način umirilo utakmicu. Od tog vodećeg Krovinovićeva pogotka pa do isključenja Roka Jurišića u 65. minuti utakmica je zapravo bila čista “kamilica”. Hajduk nije morao u igru unositi previše rizika jer Osijek jednostavno nije imao napadačke moći s kojom bi bio ozbiljna prijetnja. Splićanima je bilo dovoljno igrati mirno i pametno jer im je bilo bitno samo ne učiniti nekakvu kardinalnu pogrešku. Osijek nikako drukčije nije bio sposoban ugroziti svog nekadašnjeg vratara Ivicu Ivušića.

Nemoć, nemoć...

Nakon tog isključenja, o kojem bi se moglo razglabati - je li ga Jurišić zaslužio (zapravo je problematičniji prvi žuti karton, koji je dobio posve nepotrebno zbog prigovora u posljednjoj minuti prvog dijela susreta, nap. a.) ugasila se i ona mala nada koja je tinjala kada je Osijek u pitanju. Bijelo-plavi su uspjeli tek parirati Hajduku i ništa više od toga jer su napadački opet bili posve nemoćni. Iako nije baš da nisu imali situacija koje su obećavale. No Omerović nije mogao “jedan na jedan” probiti Hodaka, a bilo je akcija u kojima su Bijelo-plavi mogli izabrati kvalitetnija rješenja. I opet ništa novo. Osijek se cijelu sezonu muči s ofenzivnim rješenjima i realizacijom. Ne može se reći kako Osijek nije htio, ali jednostavno nije mogao, što je najbolnija istina.

- Utakmica je jasno pokazala zašto su oni prvi, a mi posljednji. Što sad treba pričati o tome kakav smo imali plan igre ili o htijenju kada primimo pogodak iz prve njihove akcije, koju smo mogli i morali spriječiti prekršajem na centru terena. Ovo je kontaktni sport, jednostavno napraviš taktički prekršaj, dobiješ žuti karton, bez obzira na to o komu je riječ, ali ne primiš pogodak. To su važni detalji. Ljut sam kako smo dobili drugi gol, ali ne bih sada to elaborirao. Prijelmni trenutak bio je isključenje Jurišića, iako smo i nakon toga pokušali doći do pogotka. Nije bilo smisla stati i čekati u tom trenutku. Najgore u svemu je to što momčad daje sve od sebe, a to nam trenutačno nije dovoljno - rekao je Željko Sopić, trener nogometaša Osijeka.

Tužna je to slika jedne momčadi koja trenutačno igra bez imalo samopouzdanja, a još je gore što se svjetlo na kraju tunela - ne vidi. Pred Bijelo-plavima su dani goleme neizvjesnosti i napetosti.

Natrag u “rudnik”

Slijedi prvenstvena stanka, koju će Osijek provesti gledajući u “auspuh” svim suparnicima u SHNL-u. Cinik bi rekao: “Vidi junaka, devet ih goni ispred sebe”, ali šalu na stranu jer Bijelo-plavi su dotaknuli dno. Sad kad su na njemu, ostaje pitanje mogu li se nakon predaha odgurnuti od njega i konačno krenuti prema gore.

- Preostaje nam samo krvavo raditi tijekom ove stanke ako želimo nešto promijeniti. Dakle, dečki moji, ili ste sa mnom ili ste protiv mene. Ako to nekome ne odgovara, žao mi je. Žestok rad nas očekuje tijekom iduća dva tjedna. Svaki poraz boli, ali ako si pametan, iz njega nešto i naučiš - poručuje trener Bijelo-plavih.

Momčad Osijeka očito iz poraza ne nauči ništa, jer je ove sezone već imala i više nego dovoljno takvih bolnih lekcija - čak sedam u 13 susreta. I zato su Bijelo-plavi tu gdje jesu. Loši su, napadački posve nemoćni. I to je prvo što će Sopić morati pokušati promijeniti u sljedećih 15-ak dana.

Osijek će posljednju jesensku prvenstvenu stanku provesti s prvoligaškim “fenjerom” u rukama. Može li ga on konačno osvijestiti i osvijetliti mu put prema izasku iz mračne ulice po kojoj lutaju od samog početka sezone. Danas na to pitanje nitko na Pampasu nema pravi odgovor...