Nakon 49 dana nogometaši Osijeka su se vratili na svoj stadion. U razdoblju od susreta s Vukovarom 1991 do ovgo protiv Varaždina dogodile su se neke novosti. Opus Arena je dobila novi travnjak, a momčad novog trenera Željka Sopića.

No, neke su stvari, one najvažnije, ostale iste. Bijelo-plavi su i dalje zaglavnjeni u blatu vlastitih strahova i grčeva. Sopić je u inaguracijskom govoru odvažno poručio "Kupite, ulaznicu i dođite vidjeti kakvi ćemo biti". Tu njegovu sugestiju poslušalo je 4364 gledatelja što je sasvim pristojna brojka obzirom na trenutak u kojem se osječka momčad nalazi. I nisu ti ljudi imali Bog zna što za vidjeti. Istina, prekinut je niz od tri uzastopna poraza, ali ukupan dojam ostao je kiselkast. Dolazak novog trenera obično izazove određenu šok-terapiju, ali ne i ako se ta momčad zove Osijek. Očekivati kako će Sopić u tri dana promijeniti nesigurnost i manjak samopuzdanja koji su se kod momčadi nakupljali više od dva mjeseca bilo bi iluzorno. Sada se i sam novi Osijekov trener na licu mjesta uvjerio kako će morati krvavo raditi i smišljati razne psihološke načine pomoću kojih će udahnuti život svojoj momčadi.

U strahu su velike oči

Utakmica je bila bez velikih uzbuđenja, ali je li uopće bilo realno očekivati više od dvije momčadi koje su u posljednjih međusobnih pet susreta čak četiri završila bez pogodaka. Sopić je svježi na klupi Bijelo-plavih pa je zbog toga i pomirljiv. On zapravo tek skenira situaciju pa neke ozbiljnije stvari trebamo očekivati tek iza prvenstvene stanke koja slijedi nakon susreta s Hajdukom.

- Nije lagano kada izgubite tri zaredom istrčati na teren i dobiti utakmicu. Naravno da ne mogu ništa nikome zamjeriti, dali smo sve od sebe, željeli više od ovoga boda. Poznavatelji nogometa znaju da je lakše stati iza lopte i igrati defanzivno, nego napadati. Varaždin je momčad koja iz kontre ili naših pogrešaka može opasno zaprijetiti, na kraju moramo biti zadovoljni i remijem, makar ne mogu prigovoriti dečkima ništa po pitanju htijenja. Naravno da je u nekim situacijama nedostajalo kvalitete, ali tu smo - gdje smo. Došli smo raditi i vjerujem samo u ono što nas čeka na svakom treningu, sve ostalo su samo floskule - rekao je trener Bijelo-plavih nakon remija protiv Varaždina.

Slušajući njegova, ali i razmišljanja pojedinih igrača između redaka se može zaključiti kako je Osijek zapravo taj susret igrao s devizom "važno je ne izgubiti". Tako se ponašao i na terenu. Rizika malo ili nimalo, vezna linija posve dekadentna jer je od deset lopti devet išlo prema natrag. Kada tome dodate i već uobičajne tehničke manjkavosti teško igra može biti tečna i dopadljiva. Igra Osijeka malo je živnula kada je na teren stupio Stanislav Šopov. S njim je Osijek dobio čovjeka u sredini koji zna igrati između linija pa su napadi postali barem malo smisleniji. No, Šopov je dobio tek posljednjih pola sata što se pokazalo premalo vremena za rezultaske promjene u toj utakmici. Bijelo-plavi su bili vrlo oprezni, a kada su takvi teško dolaze do toliko željenih pobjeda.

Kako pokrenuti momčad?

Opet bilo je nekih novih stvari. Sopić je vratio igru s četvoricom u posljednjoj liniji, počele su se pojavljivati naznake kako bi Osijek mogao češće koristiti bočne ubačaje što dosad nije bio slučaj, sanzali smo kako je David Čolina sposoban napraviti priličnu gužvu s dugačkim ubačajima iz auta. Osijek je, recimo, imao čak 12 udaraca iz kuta, ali oni su opet bili bezopasni, iako je ostao dojam kako je Sopić zaključio kako će do pogotka u toj utakmici možda najlakše doći iz prekida jer u polju njegova momčad nema potrebni "cug" i odlučnost kojom bi napravila pravi pritisak na suparnika. Očito je postojao i određeni respket prema tranzicijskoj igri koju gaji Varaždin.

- Najvažnije je sada samopouzdanje koje nam sada manjka, ali su dečki dali zadnji atom snage. Nekad je to dovoljno za pobjedu, nekada ne. Promijenili smo sustav ponovno na četvorku u zadnjoj liniji, nisu isti principi i zahtjevi kao donedavno. Nedostajalo je malo kvalitete u zadnjoj trećini terena i malo više hrabrosti u nekim situacijama. No, kažem još jednom, ne treba zaboraviti da smo ovu utakmicu odigrali nakon tri uzastopna poraza. Najviše bih volio da smo velikim koracima krenuli prema naprijed, ali kada ste u ovakvoj situaciji, korak po korak će nas izvući - smatra Sopić, pa je pohvalio podršku s tribina koju je momčad imala u drugom dijelu utakmice:

- Samo svi moramo puhati u isti rog. Moram pohvaliti navijače za podršku u drugom poluvremenu koja je zaista bila odlična. Znam da im nije lako, nije ni meni ni igračima, to je sigurno, ali kako su nas tada bodrili – hvala im velika.

Novi trener zaziva "malo pozitive" što je sasvim prirodno. No, navijači su već jako namučeni rezultatskim poniranjima u posljednjim sezonama. Teško je u takvim okolnostima pronaći i malo te pozitive jer već po tko zna koji put unatrag te tri sezone opet dolaze iste poruke vezane uz strpljenje. U Osijekovom slučaju barem dosad nije vrijedila ona matra "strpljen-spašen". Strpljenja je kod navijača bilo jako puno i tko im može zamjeriti što su sad došli do samog ruba. Godine prolaze, a baš ništa se ne mijenja na bolje. Stalno se priča o strahovima, grčevima, uporno nekakvi alibiji koji kidaju navijačke živce.

Morat će Sopić jako duboko "zaorati" kako bi te "kosture" koji stalno ispadaju jednom zauvijek zaključao u ormar. Dat će novi trener svima još poneku priliku za dokazivanje prije nego li krene u svoju ofenzivu. Kada ona počne za mlitavce i strašljivce u njegovoj momčadi više neće biti mjesta.