Rožman: Ubio bih se da češće izgledamo kao u Koprivnici
Nekako smo dojma da je entuzijazam u klubu i oko njega splasno, pa će pravi izazov biti izići iz te situacije
Nogometaši Osijeka tijekom prvenstvene stanke pokušat će se pregrupirati, te iz nje izići bolju negoli su je dočekali. Loš nastup i poraz u Koprivnici ostavili su trag koji neće biti tako lako zaboraviti, ali u sportu od kuknjave nema previše koristi.
Bijelo-plavi i njihov trener Simon Rožman, jednostavno, moraju gledati naprijed. Teško je objasniti što se Osijeku zapravo događa. Pozadinske brojke su dobre, no one ključne i najvidljivije su jako loše. Osijek kao da je u nekakvom kontraritmu, jer malo toga što mu se događa na terenu ima razumno objašnjenje. Posljednjih dana počela su se povlačiti pitanja o povjerenju na relaciji trener - momčad.
Problema - nema
- Što se mene tiče, nikakvih problema nema. Čvrsto vjerujem u ovu momčad, uostalom, igrali smo najčešće dobro, pa je za mene ova situacija izazov. Iskreno, da na utakmicama češće izgledamo kao u Koprivnici, ubio bih se. Odigrali smo dvije slabije utakmice, protiv Hajduka i Slaven Belupa, u prvom krugu prvenstva, no u onima koje smo odigrali dobro nismo uzeli sve što smo trebali. Učinak je definitivno ispod naših očekivanja i klupskog ugleda, ali to nam mora biti samo dodatni motiv da još više zapnemo u nastavku prvenstva - kaže Simon Rožman, trener nogometaša Osijeka.
Kada su rezultati loši, tenzije su uvijek povišene. Sve izgleda i lošije negoli zapravo jest, jer očekivanja su od Osijeka, otkako je došao u ruke privatnih investitora iz Mađarske, uvijek visoka. Rezultatski u ovih desetak godina ona nisu ni približno ispunjena, a upravo to stvara opravdanu veliku frustraciju navijačkog korpusa. Nju su samo pojačale posljednje tri godine, u kojima Osijek vozi nizbrdo. Rezultati su sve lošiji, a prošle sezone Bijelo-plavi su prvi put od dolaska Mađara ostali bez plasmana u Europu. Općenito, dojam je kako je entuzijazam u klubu i oko njega splasno, pa će doista pravi izazov biti izići iz takve situacije. Jasno, najbrži put prema zemlji sreće pobjede su na terenu, a jedino je pravo pitanje koliko momčad vjeruje sama sebi.
Naći pravi gard
U ovih prvih devet kola pokazalo se koliko je igračima Osijeka važan kvalitetan ulazak u pojedinu utakmicu. Kada su god na početku susreta bili u dobrom tonusu u tempu, cijelu su utakmicu odigrali dobro. U suprotnom, kada bi loše počeli, nisu se iz toga uspijevali izvući. Čini se kako se tu radi samo o vjeri u plan igre. Možda je malo pojednostavljeno, ali ispada kako Osijek, ako mu prvi visoki presnig na utakmici upali, dobije znatnu količinu samopouzdanja. Međutim, ako suparnik uspješno iziđe iz tog prvog pritiska, Bijelo-plavi kao da se pokolebaju, pa učine korak unatrag. Uglavnom, problemi koje Osijek ima u igri daleko su od nerješivih, jer su uglavnom vezani uz mentalne stvari. Kada je glava jaka, noge puno bolje slušaju. I upravo će vraćanje samopouzdanja momčadi biti najveći izazov Rožmanu tijekom prvenstvene stanke.
Osim toga, kada se pogleda miniciklus utakmica koji čeka Bijelo-plave u mjesec dana, koliko ima između ove i posljednje, treće, prvenstvene stanke, zbog obveza reprezentacije (sredinom studenoga, nap. a.) u 2025. godini, posve je jasno kako im samo odvažan pristup može donijeti sreću.