Završio je prvi od četiri kruga hrvatskog prvenstva, a u slučaju Osijeka opet se može izvući isti zaključak - najlošiji učinak u prvih devet kola otkako su Mađari postali njegovi vlasnici.

Problemi s karakterom

Koliko su nas samo puta nogometaši Osijeka u posljednje tri godine natjerali na takav zaključak kada su razne faze prvenstva u pitanju. Slobodni rezultatski pad koji traje već tri godine nastavio se i na početku ove sezone. Osijek je pretposljednji, s Vukovarom 1991 dijeli neslavnu titulu jedine momčadi koja nakon devet kola ima jednoznamenkasti učinak u dvije najvažnije kategorije. Broj bodova i broj postignuih pogodaka. Tako govore brojevi, a što se dojma tiče? Osijek je u prvom krugu pokazao kako se može ravnopravno nositi sa svima, ali isto tako pobijediti je sposoban rijetko koga.

Naravno, u takvim situacijama uvijek se traže krivci. Jedni će ih pronaći u Upravi, drugi u treneru, ali pravi problem Osijeka trenutačno leži u mentalitetu momčadi. On je i dalje gubitnički. Osijek nije uspio razviti prepoznatljiv stil igre iako je u početku sezone izgledalo kako je na dobrom putu. No nakon prva četiri kola u kojima su Bijelo-plavi doista igrali dobro, ali to nisu uspjeli oploditi u brojkama krenule su određene prilagodbe u kojima se prepoznatljivost koju je Osijek ima počela gubiti da se na kraju dogodila utakmica u Koprivnici u kojoj je osječka momčad izgledala potpuno dezorijentirano i izgubljeno. Gomilaju se populističke izjave tipa “uvijek igramo na pobjedu” ili “mjesto nam je u vrhu tablice”, a bodovi se prosipaju nemilo. Igrali dobro ili loše, Bijelo-plavi jako teško dolaze do pogodaka, a posljedično i do bodova. I nije to Rožmanova krivnja. Trener ne može zabijati golove, trener ne može utjecati na nevjerojatan stupanj dekoncentracije ili neodgovornosti nazovite to kako želite u defenzivi. To je pitanje karaktera, a možda još i gore - kvalitete.

PIXSELL

- Baš smo bili loši za razliku od ogleda koji su prethodili ovome. Osvojili smo puno manje bodova nego što smo zaslužili, ali to nas ne bi smjelo opterećivati. Naravno da smo klub s većim ambicijama, ali smo u ovom trenutku tu gdje jesmo - rekao je Rožman nakon vrlo loše koprivničke partije.

I točno to. Osijek je tu gdje jest. Pretposljednji na tablici, zaskužio to ili ne, tu se nalazi, a način na koji je igrao u Koprivnici navijačima ne može učiniti ništa drugo nego im ubiti volju za pružanjem podrške. Loš dan se dogodi, ali kada u njemu nema prave iskre, borbenosti, želje, pa ako hoćete ni karaktera, onda je to teško razumjeti, a ako se takav trend nastavi, postajat će sve teže podržavati.

Vrbančić za primjer

Koliko je mentalitet problematičan najbolje oslikati činjenica kako Osijek u najveće muke dođe kada stekne rezultatsku prednost. Odrješite i samopouzdane momčadi suparniku koji je u knock-downu išle zadati konačni udarac, no Osijek se u pravilu povuče i pruži im mogućnost oporavka, što na kraju najčešće plati gubitkom bodova. Mentalitet momčadi je najteže promijeniti, a Osijek je jasan primjer toga, iako u svojim redovima ima svijetle primjere poput Luke Vrbančića, koji je na Opus Arenu donio pobjednički DNA koji je stjecao u Dinamu. No, kako vrijeme prolazi, postoji ozbiljna opasnost da ga “pojede” neambicioznost i strašljivost ostatka momčadi. Ne bi bio prvi koji se utopio u sivilo neizgrađenog karaktera osječke momčadi. Rožman tijekom stanke treba pronaći način kako se to ne bi dogodilo, način u kojem će momčad na tom planu početi slijediti Vrbančića, a ne o nju. To se trenutačno čini kao jedini put koji bi Osijek mogao izvesti iz boravka u podrumu SHNL. Opet se moramo sjetiti Rožmanova razmišljanja s priprema u Sloveniji:

- Ako budemo kalkulirali, nećemo izgledati dobro na terenu.

I baš se to počelo događati. Slabi rezultati na startu sezone kada je Osijek pržio 200 na sat malo-pomalo su ga odveli u sferu kalkuliranja, a konačni produkt je - pretposljednje mjesto na ljestvici.

I s ne baš ružičastim perspektivama nakon stanke ako se pogleda raspored koji čeka Bijelo-plave.