Pobjedom na gostovanju u Velikoj Goirici nogometaši Osijeka napokon su se bar malo odmaknuli od samog dna tablice. Skočili su na šesto mjesto, a s njega se već jasnije vide kote koje su na Pampasu priželjkivali i najavljivali na početku sezone.

Recimo, treća pozicija udaljena je samo tri boda, pa tek sad žuljaju bodovi koje je Osijek ispustio u prethodnim susretima, prije svega zbog neefikasnosti. No to se više ne može vratiti, pa nema ni smisla naricati za propuštenim. Prema većini analitičara, Osijek bi u nekakvim normalnim okolnostima danas bio uz sam bok Dinamu i Hajduku, koji su na vrhu SHNL-a. No, kada su Bijelo-plavi u pitanju, malo toga se odvija u normalnim okolnostima. Uvijek se nekako mora ići tegobnijim putem. On se nastavlja jer Osječani su odradili tek dva od sedam uzastopnih gostovanja, pa će razdoblje koje je pred njima vrlo vjerojatno donijeti još uspona i padova.

Nikako dotući suparnika

No Osijek ipak napreduje. Istina, možda ne brzinom kojom bismo svi željeli, ali malo-pomalo stvari sjedaju na svoje mjesto. Prvo je tema bila neefikasnost, jer Bijelo-plavi u prva četiri kola nisu zabili ni jedan pogodak, pa je to skinuto s dnevnog reda. Sljedeći korak bila je prva ovosezonska pobjeda - odrađeno protiv Vukovara 1991, onda je na red došla prva gostujuća pobjeda ove sezone - odrađeno u Velikoj Gorici. Što bi trebao biti sljedeći korak? Svakako nalaženje načina na koji će se dotući suparnika. Osijek je u posljednjih pet utakmica prvi dolazio u vodstvo, ali je na samo dvije od njih uspio zabiti više od jednog pogotka. Nakon stečenog vodstva Osječani bi nekako ustuknuli, čime su suparnicima dopuštali povratak u život, što ih je stajalo pet bodova, izgubljenih u susretima s Lokomotivom i Istrom 1961. Loksa je uspjela izjednačiti, a Istra 1961 i preokrenuti tu početnu Osijekovu prednost. I u Velikoj Gorici bilo je slično, no taj je put Rožmanova momčad ipak uspjela sačuvati minimalnu prednost. Problem je u tome što su Bijelo-plavi u svim tim utakmicama imali i više nego dovoljno konkretnih situacija iz kojih su mogli suparniku zadati konačni udarac, ali to nisu učinili, što ih je na kraju znalo preskupo koštati.

PIXSELL

- Moramo biti jednostavniji u završnici napada, a najbolji primjer je baš moj pogodak protiv Gorice, postignut nakon brze i jednostavno odigrane akcije. Sve što sada trebamo jest zadržati tu dobru energiju koju imamo nakon što smo uspjeli povezati dvije pobjede i nastaviti ići uzlaznom putanjom. Trebamo još više raditi jedni za druge kako bismo došli do željenih rezultata - smatra Arnel Jakupović, napadač NK Osijek.

Ugodno i korisno

Vidljiva je bila nervoza koja izjeda ofenzivce zbog tih silnih muka s realizacijom, a ta nervoza nerijetko zna prerasti i u sebičnost. U susretu s Goricom momčad je pokazala napredak na tom planu, iako je opet bilo nekih situacija u kojima su postojala bolja rješenja.

- Prostor za napredak uvijek postoji. Znam koliko možemo sadržajno dati, što smo i pokazali, ali posebno mi je drago što su igrači u Velikoj Gorici iskazali doista veliku želju za pobjedom. Na kraju smo je ostvarili, pa se sad možemo u miru okrenuti izazovima koji dolaze - rekao je Simon Rožman, trener NK Osijek.

Nakon poraza od Istre 1961 prvi put je izrazio javnu kritiku momčadi. Mnogi su tada podignuli obrve pitajući se kako će igrači reagirati na to prozivanje. Sada znamo odgovor, reakcija je bila pozitivna, što bi trebalo značiti kako momčad vjeruje svom treneru, što je uvijek važna spoznaja. Osijek još uvijek nije na razini da može do kraja spojiti ugodno s korisnim. Ugodan je često bio način na koji su Bijelo-plavi igrali, a korisno je, naravno, skupljanje bodova, što je na startu sezone izostalo.

Sada se to polako balansira, pa će valjda ovaj središnji dio prve polovine prvenstva navijačima Osijeka donijeti bolje raspoloženje.

NK Osijek