Nogometaše Osijeka u nedjelju očekuje treće uzastopno gostovanje u seriji od sedam, koliko će ih imati do kraja listopada. Pred njima je put prema još jednom stadionu, onom u Velikoj Gorici, koji im baš previše i ne leži.

Bijelo-plavi su na dosadašnjih 14 gostovanja u Velikoj Gorici pobijedili samo triput. Tu sreću imali su na prvom gostovanju u Turoplju 2018. godine, kada je bilo 2:1, do sljedeće pobjede trebalo je proći četiri godine, jer je ona došla tek ujesen 2022., a posljednju su ostvarili prije godinu i pol dana, a ta je bila najuvjerljivija (3:0). Gubio je Osijek tamo i u svojim rezultatski najboljim danima u posljednjih desetak godina, kada mu je na kormilu bio Nenad Bjelica. Prošle sezone Osječani se na velikogoričkom Gradskom stadionu nisu baš dobro osjećali. Remi i poraz donijeli su tada prilično loše raspoloženje, a nedjeljni susret opet sa sobom nosi ozbiljno iskušenje za Bijelo-plave.

Dobra igra, skroman saldo

Osijekov bodovni učinak u prvih sedam prvenstvenih kola je vrlo skroman u odnosu prema igri koju su prikazivali na terenu. Rane iz susreta posljednjeg kola protiv Istre 1961, koji je Osijek izgubio a da ni sam ne zna kako, još uvijek su otvorene. Dijelom ih je zacijelila uvjerljiva pobjeda u Kup susretu protiv Uljanika, ali u biti je to slaba utjeha s obzirom na ambicije koje osječka momčad ima u prvenstvu.

- Ne možemo biti zadovoljni učinkom u te dvije pulske utakmice. Željeli smo obje pobjede, jer u svaki susret ulazimo s takvim ambicijama. Igrali smo dobro, ali nedostaje nam koncentracije u obje faze igre. U napadu dosta toga promašujemo, a u obrani primamo pogotke iz poluprilika, i to moramo popraviti u susretima koji dolaze - kaže Ivan Cvijanović, stoper NK Osijek.

Bijelo-plavi žive u trenutku u kojem njima idu pohvale za dobre igre, a suparnicima ostaju bodovi. Nije baš do kraja poželjna situacija.

- Želimo svojim nastupima izazivati respekt kod suparnika, a ne slušati njihove pohvale za našu dobru igru, a na kraju nam uzmu bodove. Čvrsto vjerujemo kako će se to promijeniti. Mora i nama jednom krenuti, a kada se to dogodi, stvari će brzo sjesti na svoje mjesto - poručuje mladi Osijekov centralni branič.

Osječku momčad čeka tradicionalno neugodno gostovanje koje će ovaj put biti to teže jer Gorica je iskazala dobru formu na početku ove sezone iako je gotovo sve susrete igrala u gostima zbog promjene travnjaka na Gradskom stadionu. Slavili su Velikogoričani čak i u Maksimiru protiv Dinama, što je jasna poruka Osijeku protiv kakvog će suparnika igrati.

- Promijenili su momčad ovog ljeta, doveli su dobre igrače, a njihov trener Mario Carević doista je lijepo složio igru i momčad, o čemu govore njihovi rezultati. Imaju širinu kadra, a najbolja je potvrda toga što Ante Erceg sjedi na klupi. Nismo imali previše vremena za pripremu tog susreta, no želimo se koncentrirati na sebe jer ako smo mi pravi, onda se možemo ravnopravno nositi s bilo kojim suparnikom - smatra Cvijanović.

Navijačima Osijeka ostaje nada kako to neće biti još jedna utakmica u kojoj se Osijek bori sam protiv sebe jer nije u stanju iskoristiti stvari koje si sam pripremi tijekom susreta pred suparničkim vratima. Napadači moraju pronaći pravi zamah jer neće baš u svakom susretu biti moguće napraviti toliko puno prilika koliko su ih Osječani zapucali na "Aldu Drosini".

S istim snagama

I cijela se priča vrti oko toga. Ako bi samo malo popravili taj segment, Osječani se doista ne bi imali razloga ustezati pred bilo kojim suparnikom. Igra im ima "glavu i rep", samo je potrebno donositi prave odluke u određenim situacijama. Vidljiva je bila velika želja za postizanje pogotka, što se, nažalost, kanaliziralo u krivom smjeru jer je preraslo u sebičnost. To nije put kojim će Osijek pronaći ono što želi, a to su pobjede. Sada je trenutak u kojem igrači trebaju u praksi pokazati ono što uvijek vole istaknuti - "nisam važan ja, važna je momčad". Lijepo zvuči, ali ta misao nije baš u uvijek na snazi na terenu. Sve su to problemi s kojima se mora nositi trener Simon Rožman, a jedan od njih je i taj što nema baš previše mogućnosti tražiti nova rješenja. Ozljede su mu dobro nagrizle kadar, a povratak tih igrača ide nešto sporije nego što se očekivalo. Upravo je i Ivan Cvijanović jedan od onih kojima se otvorila prilika za igru zbog takve situacije.

- Ja sam uvijek na raspolaganju za bilo koju poziciju. Gdje god igrao, uvijek ću se truditi pružiti najbolje od sebe. Pružila mi se prilika jer su se ozlijedila tri naša stopera, a na meni da je sada iskoristim najbolje što mogu - kaže Ivan.

Može se očekivati kako će Rožman i treći put u tjedan dana od početka na teren poslati istu momčad. Ne zato što je oduševljen onim što je prikazao u protekla dva susreta, već jednostavno zato što nema baš previše opcija koje bi mu garantirale bolje stvari. Standardiziranje sastava uvijek je poželjna stvar, posebno ako se pogreške koje se pojavljuju ispravljaju u hodu. U nogometu se strpljenje često isplati, iako se mora priznati kako Osijek trenutačno hoda po rubu litice. Linija između euforije i tragedije u Hrvata je uvijek vrlo tanka, a kod navijača Osijeka još tanja jer se nakupilo frustracija zbog slabih rezultata u posljednje dvije sezone. Ono što ulijeva optimizam uoči gostovanja u Gorici jest spoznaja kako momčad nije izgubila vjeru u sebe i u Rožmanove ideje. Bar nam se tako čini. Uostalom, nada čini temelj svakog sporta, pa tako i nogometa. Svaka nova utakmica priča je za sebe, pa nema razloga osvrtati se na ono što je prošlo. Valja odbaciti sve frazetine koje se često koriste, pa tako i onu "izgubili smo, ali smo dali sve od sebe". To je moto konačnih gubitnika. I to nikoga ne zanima. Pobijedite, pa neće nikoga biti briga jeste li ili niste dali sve od sebe.

Posao koji čeka Osijek u Velikoj Gorici sigurno neće biti ugodan, no nije li sam Rožman nedavno rekao “na muci se poznaju junaci”. Pa, eto prilike da se to i dokaže.