Ljetni prijelazni rok broji svoje posljednje dane, a NK Osijek u njima planira dovesti bar još dva igrača. Prvih pet kola dalo je uvid sportskom direktoru Alenu Petroviću na kojim bi pozicijama bilo poželjno ojačati momčadi.

U biti, ciljevi se znaju još otprije, jer Osijek već dvije-tri sezone muku muči na poziciji desnog beka, gdje mu je uglavnom nedostajala širina. Takva situacija najviše je bila uvjetovana dvjema težim ozljedama Renana Guedesa, koji je zbog njih propustio po polovinu sezona. Trenutačno je, kucnimo o drvo, Brazilac zdrav, ali Osijek za njega nema pravu alternaciju. One koje postoje spadaju u sferu krpanja. Trener Simon Rožman nije sklon na toj poziciji trošiti Naila Omerovića, koji ju je prije zatvarao. Prva opcija bio bi Krešimir Vrbanac, koji po vokaciji nije desni bek, a znao je na tom mjestu zaigrati i Emin Hasić, ali ni jedno od tih rješenja ne bi smjelo biti dugoročno. U redu, ako je baš kriza, pa treba zaštopati za utakmicu-dvije, ali na duže razdoblje to bi bilo jednostavno loše. Petrović za tu poziciju traži igrača koji će biti bolji od Guedesa. Brazilac igra korketno, ali ništa više od toga. Premalo pridonosi ofenzivi, posebno na drugoj strani, na kojoj iz pozadine ordinira Domagoj Bukvić, koji odlično surađuje s Nailom Omerovićem, pa je ta lijeva strana, zasad, pokretačka snaga napada Osijeka. Bukvić je u prvih pet kola najkonstantiji Osijekov igrač, iako se u njega stalno nešto sumnja. Te mu je loša obrana, te je spor, te je ovo ili ono. No Domagoj šuti i radi. I vrlo dobar je. Ne mogu proći ni priče da to nije njegova pozicija. Njih mogu lansirati samo oni koji imaju kratko pamćenje ili Osijek prate površno. Dobar dio karijere u mlađim kategorijama, pa i u B momčadi, Bukvić je igrao upravo na toj poziciji. Na njoj ga se najčešće koristi i u U-21 reprezentaciji, a svojevremeno se Dinamo premišljao bi li ga doveo kako bi zatvorio svoju lijevu stranu obrane. Dakle, nije mu je ta pozicija neprirodna. No vratimo se mi desnom beku. Potiho se spominje mogućnost dolaska Luke Hujbera iz danskog Vejlea, ali on nije jedina opcija kojom se barata. Petrović, navodno, na ciljniku ima i neke strance, a na koga je pao konačan izbor, morali bismo saznati već danas ili najkasnije sutra. Znatno manje se zna o drugoj meti, a to je ofenzivac koji može pokrivati sve tri pozicije iza napadača. Takvog neće biti lako naći, ali je uzak izbor na krilnim pozicijama koji Rožman ima posve evidentan. Igrati s krilima koja nemaju izraženu želju napasti suparnička vrata baš nema puno smisla. Takvo što godinama gledamo u hrvatskoj reprezentaciji, koja uglavnom igra s veznjacima na krilnim pozicijama, čiji se mentalni sklop ipak razlikuje od onog klasičnih krlinih napadača. Osijeku treba upravo taj drugi tip. Njega ima u Omeroviću i Živkoviću, ali ne bi bilo zgoreg ako bi se konkurencija dodatno pojačala. To više što se Osijek na startu nove sezone muči s realizacijom. Istina, te krilne pozicije mogu zatvoriti Čolina ili Bukvić, ali ni jedan od njih nije klasični krilni napadač, koji bi po sezoni trebao imati bar desetak pogodaka i asistencija. Inače, onako pozadinski se uz te dvije potrebe potiho spominje još jedan napadač. To samo govori kako Yannick Toure, koji je ovog ljeta sitgao u Osijek, dosad nije opravdao angažman.

No sezona je zapravo tek počela, a tijekom nje puno se stvari mijenja, pa se nadamo kako će se to dogoditi i Osijeku. Govorimo, naravno, o promjenama nabolje..