Najveći misterij dosadašnjeg dijela priprema ispada pouzdani stoper Jon Mersinaj, koji nikako ne uspijeva zaliječiti neugodnu ozljedu upale pokosnice, koju je donio još iz Lokomotive. Mučila ga je cijeli proljetni dio sezone, zbog nje mu je trener Simon Rožman propisao i prijevremeni odmor, ali situacija se nikako ne popravlja. Mersinaj je u Osijeku radio prema posebnom programu, nakon dolaska na mariborsko Pohorje počeo je trenirati s momčadi, odradio je dvije-tri aktivnosti, a situacija se sad opet zakomplicirala, pa se vratila tjeskoba i sve češće se postavlja pitanje njegove budućnosti. Osijek ima tri srednja braniča, Luku Jelenića, Emina Hasića i Stjopu Mkrtčjana, a u Sloveniji su i mlade snage poput Ivana Kolarika i Šimuna Begovića, koje je možda još prerano gurnuti u vatru prvoligaških okršaja. Ne zbog toga što nisu kvalitetni, nego isključivo zbog osjetljivosti pozicije na kojoj igraju i potencijalnog pritiska s kojim bi se susreli. Stoperi su poput vratara, sto stvari na utakmici mogu učiniti besprijekorno, ali je svaka njihova potencijalna pogreška jasno vidljiva i može se skupo platiti. Uoči početka priprema činilo se kako je stoperska jedinica jedna od najstabilnijih u momčadi, no Mersinajevi problemi s ozljedom mijenjaju tu sliku. Ako se Jonove komplikacije nastave, ne treba isključiti mogućnost da sportski direktor Alen Petrović krene u potragu za novim stoperskim rješenjem. Šteta bi to bila jer su se Mersinaj i Mkrtčjan pokazali u dobrom svjetlu u završnici prošle sezone, pa su trebali činiti prvi stoperski tandem u novoj. U ovoj situaciji na mjesto Mersinaja uskočio je Luka Jelenić, Hasić je također itekako upotrebljiv, ali Rožmanu će svakako trebati i četvrta opcija ako se situaciju s ozljedom Mersinaja ne istjera na čistac. Ovaj sustav “toplo-hladno” više nema smisla jer se početak nove sezone neumoljivo približava, pa će trebati donijeti konačnu odluku.