Domagoj Bukvić
Ovo je bila sezona iz koje sam izvukao važne pouke. Za sve što mi se događalo najviše krivim sebe
Nogometaši Osijeka polako privode kraju jednu sezonu, koju će, skupa sa svima nama, željeti što prije zaboraviti. Bez obzira na to kako ona završila, bila je jednostavno promašena, a najbolji primjer problema s kojima se Osijek suočavao možda je Domagoj Bukvić.
Mladi hrvatski reprezentativac vjerojatno je prvi od onih igrača koji će što prije željeti ostaviti iza sebe sve kroz što je morao prolaziti ove natjecateljske godine. Počeo ju je kao jedan od igrača od kojih se očekivao dodatni iskorak. Međutim, ispao je jedna od najvećih žrtava turbulencija koje su pogađale osječki klub. Bivši trener Federico Coppitelli doveden je upravo kako bi, između ostalog, razvijao potencijal koji je Osijek imao u mladim igračima, među kojima je bio i Domagoj. Nažalost, umjesto da se razvija, Domagoj je upao u rotor neodlučnosti bivšeg trenera. Igrao je na raznim pozicijama, od desnog do lijevog beka, a najmanje na onoj za koju je prirodno predoređen - na desnom krilu, gdje može najbolje iskoristiti svoje igračke prednosti poput driblinga "prema unutra" i mekanog centaršuta kojim pronalazi suigrače u kaznenom prostoru.
Mladost mu je adut
U prijašnjim sezonama nerijetko je bio i strijelac, no u ovom prvenstvu u toj rubrici kod njega stoji prazan skup. Iskreno, najmanje je on kriv što je tako, ali, kao i uvijek, Domagoj će prije svega pokazati pripadnost klubu.
- Slažem se kako bi bio red da konačno i ja nešto zabijem - uz smiješak će Domagoj, pa dodaje:
- Na kraju, nije ni važno hoću li zabiti, nego hoće li Osijek pobijediti. Potpisujem odmah da ne zabijem u posljednja dva susreta ako iz njih uzmemo svih šest bodova.
Misao koja nije iznenađujuća jer Domagoj je sve rekao kada ga je trener Simon Rožman u susretu s Hajdukom uveo u igru, pa ga zbog taktičkih razloga povukao u finišu susreta. Mnogi bi igrači na to poludjeli, ali on je ostao miran i samo poručio "sve što treba za momčad". Prema njemu se tako nije odnosio prijašnji trener Federico Coppitelli. Šetao ga je s pozicije na poziciju, Domagoj je više imao defenzivne uloge daleko od suparničkih vrata, što ipak nije njegov forte. Nije brz, ali je vrlo inteligentan igrač, koji razmišljanjem može nadoknaditi te male motoričke nedostatke.
- Najbolje se osjećam kada igram na poziciji desnog krila. Ova sezona nije bila dobra prije svega za sve nas, a onda i za mene. Što se mene, osobno, tiče ne mogu zbog toga okriviti nikoga drugog nego samog sebe. Možda mi je nedostajalo kontinuiteta igara, ali možda sam se trebao više boriti kako bih bio "unutra". U svakom slučaju, iz ove sezone sam izvukao pouke. Najvažnija od njih je da se nikada ne smijem prestati boriti i dokazivati. Bez obzira na to bio u prvoj momčadi ili ne bio. Uvijek trebam biti pozitivan i pokušati se nametnuti na treninzima, a, kada dobijem priliku, i na utakmicama.
Javna percepcija je u njegovu slučaju prilično kriva. Naime, on je tek prije nepuna tri mjeseca napunio 21 godinu, no vrlo mlad je ušao u prvu momčad, pokazivao je obećavajuće stvari, koje se ove sezone baš nisu ponovile, ali definitvno spada u igrače koje bi NK Osijek trebao nastaviti razvijati. Posebno jer mu je Simon Rožman počeo pružati prilike na poziciji koja mu najviše odgovara. No sada se u njegovoj igri osjeti nedostatak "match fitnessa", s obzirom na to da je dobar dio sezone najčešće ulazio s klupe, a usto momčad je u drugom dijelu sezone upala u rezultatsku krizu, koja je uvijek pogubna za mlade igrače poput njega.
- Jako teško nam je bilo u tom razdoblju. Mi smo svi sportaši prije svega i kao takvi mrzimo gubiti. I zato bi bilo neprimjereno kada bi za to što nam se događalo okrivio bilo kojeg pojedinca. Odgovornost je bila na svima nama. U tom lošem razdoblju radili smo jedino što smo mogli. Trudili smo se najviše što smo mogli na treninzima, željeli smo što prije izići iz te loše serije, ali je ona, nažalost, potrajala predugo.
Rožman pokrenuo momčad
Stvari su se, ipak, počele mijenjati nabolje otkako je na klupu stigao Simon Rožman. Što se zapravo promijenilo?
- Rožman je promijenio način igre. Ima svoje ideje, koje nam jednostavno prenosi, donio je i neku energiju koja nam je nedostajala. Opet, ni s njim nismo odmah proigrali, nego je trebalo malo vremena za uigravanje. Kada je konačno sve sjelo na svoje mjesto, uhvatili smo val pozitivnih rezultata. Nanizali smo tri pobjede i remi protiv Lokomotive, gdje smo pobjedu ispustili na nesretan način. Šteta što smo primili taj gol protiv Lokomotive u 90. minuti, ali tu se sada više ništa ne može promijeniti, ostavljamo to iza nas. Ipak, sada nam je malo lakše, ali moramo te dvije posljednje utakmice odraditi najbolje što možemo.
Dosta se toga promijenilo u posljednjih mjesec dana. Nekada su Omerović i on ordinirali na istoj strani, sada je Nail prešao na lijevo krilo, u međuvremenu se ozllijedio prvi napadač Arnel Jakupović, zamijenio ga je iskusni Hernani, što je uvjetovalo i drukčiji način razmišljanja u napadačkim akcijama.
- Drago mi je što Omerović napokon igra na poziciji gdje može iskoristiti svoj pun potencijal. Odličan je u posljednje vrijeme, a njegove su igre motiv i za mene. Što se tiče napadačkog dijela igre, nakon ozljede Jakupovića morali smo se prilagoditi. Hernani više voli loptu u prostor, a što se kombinatorike tiče, između njega i Jakupovića nema previše razlike. S obojicom se može fino kombinirati. Meni odgovara takav način igre.
Ipak, statistika mu nije baš neki saveznik ove sezone. Zasad je bez pogotka, iako smo se uvjerili kako nije "truba" kada je realizacija u pitanju.
- Svjestan sam kako je to segment igre koji trebam popravljati. Radim na tome dosta u posljednje vrijeme. Ostajem nakon treninga, radim na realizaciji, pa se nadam da će se to isplatiti u budućnosti - zaključio je Domagoj Bukvić.
