Tri uzastopne pobjede koje su ostvarili nogometaši Osijeka u susretima protiv Rijeke, Hajduka i Slaven Belupa oživile su priče o osvajanju četvrtog mjesta, koje bi moglo jamčiti plasman u kvalifikacije Konferencijske lige.

Uvjeti

U ovoj ludoj sezoni, u kojoj se mnogi klubovi kreću iz krajnosti u krajnost, doista ne treba isključiti takvu mogućnost, to više što su Bijelo-plavi u posljednja dva tjedna prošli put od "hodajućih mrtvaca" do pronalaženja "eliksira mladosti". Međutim, treba biti objektivan kada su takve kalkulacije u pitanju jer su one ipak na vrlo kratkom štapu.

Osijek će u posljednja tri kola imati okršaje s dva izravna konkurenta u toj utrci za četvrto mjesto (Varaždin i Istra 1961), ali u nju ulazi sa zaostakom od pet bodova, a u takvim okolnostima osječka momčad nema pravo ni na jedan pogrešan koračić. Vjerojatno će morati osvojiti svih devet bodova, a uz to se onda još nadati posrnuću svojih konkurenata. Nije nemoguće, ali nije ni baš tako izvjesno. Uza sve to treba se ispuniti još jedan uvjet, a taj je da Rijeka bude pobjednik SuperSport hrvatskog Kupa. Zaplet, bar što se Osijeka tiče, kakav se teško mogao predvidjeti prije 14 dana. Tada su Osječani igrali na Rujevici pod enormnim pritiskom jer im se posljednjeplasirani Šibenik primaknuo na samo tri boda zaostataka, pa se više pričalo o grčevitoj borbi za ostanak negoli o nekakvim europskim ambicijama. No ova je sezona, kako bi to rekao donedavni trener Bijelo-plavih Federico Coppitelli, potpuno "izvan konteksta". Bodovne razlike su tako male da svaka iole veća pobjednička serija napravili pravi lom na tablici. Osijek je, pak, primjer tih krajnosti jer je još donedavno bio u nevjerojatno groznoj seriji s jednim osvojenim bodom u deset utakmica. U normalnim okolnostima takva nenormalno loša serija zakucala bi Bijelo-plave na dno tablice bez obzira na to što su još na polusezoni imali ugodnu poziciju, iz koje su čak mogli napasti i sam vrh. No, kao i nebrojeno puta dosad drugi dio sezone krenuo je u pogrešnom smjeru. O tim pričama oko plasmana u Europu najbolje je objašnjenje dao trener Simon Rožman:

- Sada se već priča o četvrtom mjestu i Europi, a još prije tri kola smo drhtali nad ostankom u prvoligaškom društvu. Ne trebamo sada razmišljati o tome, već moramo nastaviti napredovati i igrati kako smo to činili u posljednja tri nastupa.

Ove smo se sezone već u previše navrata uvjerili koliko je krhka ova Osijekova momčad ako joj se na leđa natovari i najmanji pritisak.

GOJKO MITIĆ

Treba li Osijeku Europa?

Postoji i pitanje treba li Osijeku, koji se sprema na još jedan, jubilarni, 555., kadrovski remot plasman u Europu. Jasno, ima mišljenja za i protiv. Ipak, nije zgoreg podsjetiti kada je Osijek napravio svoj najbolji rezultat na europskoj sceni u eri mađarskih vlasnika. On je došao u ljeto 2017. godine nakon što su Bijelo-plavi prethodno igrali sezonu u kojoj nisu imali europskih izazova. U toj sezoni 2016./17. (i tada je sportski direktor bio Alen Petrović, nap.a.) Osijek je složio dobru momčad, koja je tog ljeta 2017. samo dodano ojačana, pa je stigla na prag ulaska u skupine Europske lige (nesretno ispadanje od bečke Austrije u play-offu, nap.a.). I upravo je ta potreba ponovnog preslagivanja momčadi najjači argument zbog kojeg možda ne bi trebalo plakati ako osječka momčad ostane bez europskih nastupa ovog ljeta. S druge strane, postoje i dobri argumetni zašto bi bilo dobro izboriti plasman u Europu. Osijek nijednom to nije propustio otkako su Mađari njegovi vlasnici, a uz to argument igranja na europskoj sceni dobro bi došao sportskom direktoru Alenu Petroviću u privlačenju planiranih ljetnih pojačanja, a ne treba zanemariti ni financijski element te priče. Od svega je najvažnije što završnica sezone neće proći bez rezultatskog naboja. Osijek se ima za što boriti, a to uvijek čini određenu napetost. Kako god ova sezona završila, emocije ne trebaju biti baš prejake.

Niti treba biti euforičan ako se Osijek nekim čudom dokopa Europe niti posebno deprimiran ako se to ne dogodi, jer prave prilike propuštene su odavno.