Ljutnju, bijes i provale nezadovoljstva sada polako zamjenjuju konsternacija i izraženi strah od ispadnja NK Osijek iz prvoligaškog društva.

Krah sportske politike

Sezona je otišla u smjeru u koji donedavno nisu mogli predvidjeti ni najveći pesimisti bez obzira na silne propuste koje su čelnici kluba radili unatrag tri i pol godine. Zabrinutost je apsolutno opravdana, ali, ako se nas pita, više za ukupnu budućnost NK Osijek negoli za rasplet aktualne sezone u kojoj će Bijelo-plavi morati grebati rukama i nogama da se održe u prvoligaškom društvu. Jasno, vjerujemo da će uspjeti, ali ako se to i dogodi, ostat će jasno pitanje. Kako i što dalje? Ovako više nema smisla.

Ova je uprava dosad na sve rezultatske neuspjehe odgovarala na isti način - kresanjem troškova. Navodno se, bez obzira na ishod borbe za ostanak, sprema novi krug stezanja financijskog remena, a ako se to dogodi, kako se nadati bilo kakvim pomacima. NK Osijek je, čini se, postao rob velikog strahopoštovanja koje predsjednik Uprave Ferenc Sakalj ima prema glavnom sponzoru Lörincu Mészárosu.

U posljednje tri i pol godine Uprava se isključivo trudila kako bi vlasnicima pokazala kako je klub samoodrživ, a na tom je putu posve zanemarila najvažniji segment - sportsku politiku i rezultate. Upravo su ta dva segmenta trebala biti glavni generator samoodrživosti. Primjerice, ulazak u skupine europskih natjecanja klubu bi osigurao nešto manje od polovine trenutačnog klupskog proračuna samo od novca koji plaća UEFA. Na to se nadovezuje vrijednost igrača koja bi rasla po inerciji, a tu su još i druge sponzorske opcije ako bi klub prema njima bio otvoren. Ovako ostaje dojam kako su se ljudi koji vode klub zatvorili u vlastitu školjku iz koje sad više ne znaju izići, a još im je nelagodnije stati pred vlasnika i tražiti financijsku injekciju bez koje NK Osijek, u ovom trenutku, neće moći uhvatiti potrebnu stabilnost na rezultatskom planu. Prema trenutačnim projekcijama više od pola momčad se sprema u ljeto dignuti sidro, što nikome neće natjerati suze na oči nakon svega što se događalo ove sezone, ali kako kvalitetno popuniti momčad ako će se proračun opet smanjivati?

Posljednjih godina NK Osijek je previše udaljio od svojih korijena. Izbori za pozicije koje su usko vezane uz sportsku politiku bilo da se radilo o sportskim direktorima ili trenerima najčešće su se pokazale pogrešnima. Odgovornost za to ne može snositi nitko drugo nego Uprava, ali kakva korist ako će ljudi koji vode klub i preuzeti odgovornost, a polsije se ništa neće promijeniti?

Sve je u rukama vlasnika

U ovom trenutku klub nema sportskog direktora, a veliko je pitanje tko će se u ovakvim okolnostima uopće biti spreman prihvatiti posla jer je svjestan da će biti lako potrošen ako ne bude ozbiljnog zaokreta u promišljanjima klupske politike na svim razinama. Objašnjenje je uvijek isto - privatan je klub, pa vlasnik može učiniti što mu je volja. Nekako nam takva paradigma ne odgovara stvarnom stanju. Zar su Mađari doista uložili u NK Osijek toliki novac, pa sagradili stadion samo kako bi ga srozali na ove grane? Glupost. Puno toga drugog je u toj priči trulo, a objašnjenja koja se nude javnosti uglavnom su površna. Recimo, u utorak se dogodio sastanak vlasnika i Uprave u Budimpešti. Hoćemo li saznati koje su bile teme tog sastanka? Teško, jer zavjet šutnje koji je udaljio NK Osijek od njegove publike još je na snazi. No voda je očito došla do grla. Čak do te mjere da se spominje povratak Alena Petrovića na mjesto sportskog direktora, što je donedavno bila nezamisliva misija. No ta je priča isto blizu koliko i daleko od realizacije jer iluzorno je pomisliti kako će Petrović samo "utrčati" u zagrljaj ljudima koji su ga bez imalo razmišljanja gurnuli niz stepenice prije četiri i pol godine samo zato što je tako želio Nenad Bjelica. Razgovori su obavljeni, ali konačna odluka još je debelo "u zraku".

Očito je došao je trenutak u kojem bi se vlasnik, glavni sponzor ili kako već morao puno aktivnije uključiti u kreiranje klupske budućnosti. 

GOJKO MITIĆ