Bijelo-plavi u borbi za prvoligaški život: Četrdeset dana neizvjesnosti
Ključan će biti izbor novog sportskog direktora. Na tom planu više nema prostora za pogrešku
Prije mjesec dana nogometaši Osijeka krenuli su na turneju koja im je donijela četiri uzastopna gostovanja, još je postojala neka nada u spas sezone, ali kući su se vratili sa zebnjom oko očuvanja prvoligaškog statusa.
Hod po rubu ponora
Nakon što su na tim putovanjima posjetili gotovo sve hrvatske regije, kući su se doslovno vratili bez ičega. To je ionako tešku situaciju učinilo još gorom. Trener Simon Rožman nije uspio u tome da požar rezultatskih neuspjeha stavi bar pod kontrolu, zbog čega je i doveden. I ne može ga se posebno kriviti zbog toga. Pokušavao je, tražio momčad i put izlaska iz mračnog tunela neuspjeha, ali, umjeto toga, Osijek se doveo u još kompliciraniju situaciju od one prije 30-ak dana.
Tada je postojala nekakva nada. Na stolu je bio plasman u finale SuperSport Hrvatskog kupa, koji je izmaknuo zbog lošijeg izvođenja jedanaesteraca protiv Slaven Belupa, a u prvenstvu su se dogodila tri poraza. Svi su bili različiti. U Puli nesretan, u Šibeniku sramotan, a ovaj u Maksimiru, ajmo reći, podnošljiv. I eto Osijeka u situaciju u kojoj nije bio devet godina - u borbi za prvoligaški život. Bijelo-plavi su opet tamo gdje su bili kada su Mađari kupili klub - na rubu ponora. Tako duboki zaron nitko nije očekivao, ali nakon brojnih promašenih vizija na planu sportske politike on i nije - senzacija. Jednostavno se moralo dogoditi, samo što je, kao i uvijek kada je Osijek u pitanju, izražen daleko jače nego što je trebao biti. Ova će sezona biti najgora u posljednjih desetak godina, ali ako se već moralo dogoditi, onda ostaje samo jedno pitanje - hoće li ljudi koji vode klub na čelu s vlasnikom napokon uvidjeti gdje su griješili sve ovo vrijeme. Ako hoće, onda će žrtva biti podnošljiva, a ako će se glavinjanje nastaviti, onda NK Osijek čeka vrlo maglovita budućnost. No prije bilo kakve priče o budućnosti treba živjeti u sadašnjosti, jer u preostalih sedam kola Bijelo-plavi će spašavati živu glavu u borbi za očuvanje prvoligaškog statusa. Isprazno je uopće i nabrajati sve loše stvari koje je na rezultatskom planu u 2025. godini Osijek pokazao. To je "voda koja je prošla ispod mosta" i natrag nema.
Kriza upravljanja
Bijelo-plave čeka "sedam krugova pakla", a danas je malo onih koji vjeruju kako kroz njih mogu uspješno proći. Danas biti trener NK Osijek sigurno je jedna od samotnijih uloga na svijetu. Trener Simon Rožman pokušava na sve načine pokrenuti momčad, no još uvijek čeka na prvo rezultatsko zadovoljstvo.
Trenutak kroz koji Osijek prolazi nikome nije lak, ni Rožmanu ni momčadi, a najmanje navijačima. Svi su pogledi, kao i oštrice kritika, pak, upereni prema upravi kluba, koju čeka nova važna odluka - izbor sportskog direktora. U posljednjih pet godina dvaput se upalo u istu zamku, kada se taj krucijalni segment gurnuo u ruke jednog čovjeka bez prave kontrole njegovih odluka. Nenad Bjelica i Jose Boto imali su široke ovlasti na tom planu, što se nije pokazalo dobrim rješenjem. Zato sad ljudi koji donose ključne odluke u klubu više doista nemaju pravo na pogrešku kada je u pitanju izbor čovjeka iti zaduženog za sportsku politiku od ljeta pa nadalje. Vremena je malo, određeni razgovori su u tijeku, a ključno će biti da se Sakalj i njegovi najbliži suradnici napokon oslobode predrasuda s kojima su vodili klub u posljednjih pet godina. Trenutak je u kojem trebaju donijeti odluku koja će biti za dobrobit NK Osijek u cjelini, a ne samo za njegova vlasnika.
Klub opet živi u vrlo osjetljivom razdoblju, samo što se ono ipak na određeni način razlikuje od onog prije devet godina. Tada je u pitanju bila ukupna opstojnost kluba, a danas je u pitanju kriza upravljanja, koja je na kraju klub dovela do aktualnog rezultatskog kraha.
