Nogometaši Osijeka došli su pred zid. Proljetni dio sezone im je grozan, osvojili su u njemu samo pet bodova, ali su u tom košmaru nekako uspjeli izboriti plasman u polufinale SuperSport hrvatskog kupa.

Opustiti kočnice

Prema planovima koji su rađeni tijekom zimske stanke momčad je u ovoj fazi sezone trebala biti na vrhuncu forme, ali dogodilo se upravo suprotno. Bijelo-plavi su pali na najniže moguće grane unatrag devet godina otkako su mađarski investitori preuzeli upravljanje klubom. Sad bismo do sutra mogli nabrajati razloge zbog kojih je to tako i optuživati sve i svakoga, ali to u ovom trenutku baš nema nikakvog smisla. Pred Osijekom je utakmica koja mu je "biti 'il ne biti", zid koji treba preskočiti. Kako? E, to je već pitanje za milijun dolara. Iz današnje perspektive nitko ne vidi način na koji bi Osijek mogao pobijediti Slaven Belupo, koji je po učinku najuspješnija momčad SHNL-a u drugom dijelu sezone.

GOJKO MITIĆ

U nekom drugom sportu Osijekova misija u Koprivnici bila bi proglašena "nemogućom", no nogomet je posebna "biljka" u kojoj stare zasluge ili stari problemi nemaju nikakav utjecaj ako budeš pravi u toj jednoj utakmici. Osječka momčad ima evidentnih problema kada je u pitanju mentalna stabilnost. Niz od sedam utakmica bez pobjede, unutar kojeg je šest poraza, potpuno je uništio samopouzdanje koje, ako ćemo iskreno, tijekom ove sezone nijednom nije bilo baš na posebno visokoj razini. Od samog početka pričamo o "grču, strahu, olovnim nogama" i tko zna o čemu drugome, ali nikada nismo dobili odgovor na pitanje zbog čega je to tako. Zbog čega igrači Osijeka imaju strah od igranja nogometa? Iz načina na koji su odigrali prvo poluvrijeme u Puli ne može se izvući nijedan drukčiji zaključak. Zgrčeni pred svojim kaznenim prostorom bez pravog razloga, bez jasne ideje kako napasti suparnika. Ma bez ičega. Bolna slika jedne momčadi koja nije sposobna doći do vrhunskih ostvarenja, ali nije baš ni toliko loša koliko trenutačno izgleda. Koliko u tome može promijeniti novi trener Simon Rožman? Pa ne baš puno, jer strah od igranja nogometa nije lako eliminirati. Uvukao se u sve pore momčadi, a s njim se jedino obračunati mogu oni koji ga imaju - igrači.

- Puno je posla pred nama, brzo nam dolazi nova utakmica, vidio sam i dosta dobrih stvari s naše strane. No, sve skupa to mora biti puno bolje. Bolji smo bili u drugom poluvremenu susreta u Puli, kada smo spustili loptu na zemlji i krenuli kombinirati. To je putokaz kojim trebamo ići - rekao je Simon Rožman, trener NK Osijek.

PIXSELL

Sve je u rukama - momčadi

Putokaz je, čini se, jasan, ali je nejasno koliko ga je momčad spremna slijediti, točnije osloboditi se tih strahova i mentalnih kočnica pod kojim igra veći dio ove sezone.

Zato će susret u Koprivnici po mnogo čemu biti poseban. Na Kušek-Apašu će Osijek imati domaćinsku atmosferu jer na put u Podravinu se sprema priličan broj njegovih navijača. No hoće li ta podrška biti motivirajuća ili će opet "zalediti" osječku momčad? Naslušali smo se kroz sezonu svakakvih teza o tom grču i strahu, ali nam doista nije jasno odakle oni izviru. Dajte, ljudi, radite ono što radite veći dio svog života - igrajte nogomet. Ili bar pokušajte. Ostavite alibije i prazna obećanja negdje gdje se se nalazite, Sv. Martinu ili barem na putu do Koprivnice. NK Osijek je na ovaj ili onaj način već dosta napravio za vas, pa dajte bar jednom napravite nešto veliko i vi za njega. Taj susret protiv Slaven Belupa je onaj u kojem ne treba ni trener, ni navijači, ni itko treći odigrati glavnu ulogu. To treba biti momčad na terenu. No sa stavom iz prvih 45 minuta pulskog susreta Osijek ne samo da neće daleko stići nego neće stići nikamo. Taj stav ne može u tako kratkom vremenu promijeniti baš nitko osim igrača samih.

I zato imamo samo jednu poruku - prestanite se bojati igrati nogomet.