Ni “nova metla” ne mete bolje kada je NK Osijek u pitanju. Novi trenera Simon Rožman odmah je na licu mjesta mogao jasno vidjeti kakvu je momčad preuzeo i od toga sigurno ima gadne glavobolje.

Osijek je naoko na “Aldi Drosini” poražen nesretno jer je primio pogodak u trećoj minuti sudačke nadoknade, no takav zaključak može donijeti samo netko neupućen ili onaj koji nije gledao taj susret. Očekivali smo bar malo drukčiji Osijek u odnosu prema prijašnjim utakmicama, Rožman je najavljivao pobjednički gard, ali od svega - još uvijek ništa. Stvarnost na terenu bila je opet loša. Posebno u prvih 45 minuta, kada su na površinu opet isplivali svi već poznati problemi s kojima se suočava osječka momčad u posljednje vrijeme.

Rožman ništa nije promijenio

Bojažljiv pristup donio je potpunu inferiornost u tom prvom dijelu susreta. Nije Istra 1961 nešto bjesomučno pritiskala, već je Osijek bio vrlo rezerviran. Iskreno, čudi nas što se Rožman odlučio za formaciju s tri centralna braniča koja nije funkcionirala u nastavku sezone ni kod njegova prethodnika. Osijek nema stopere koji će ulaskom u igru stvoriti višak u sredini terena, a vezni red u prvih 45 minuta kao da nije ni postojao. Dantasa nigdje, Soldo se ubijao u bezbrojnim dodirima s loptom, a Babecove zadaće ionako nisu konstruktivnog karaktera. Pomoći nije bilo puno ni od bočnih igrača, a kada se branio, Osijek se previše uvlačio Malenici u krilo. U takvim okolnostima ostao je “krater” između veznog reda i napada, u kojem su Jakupović i Ohajunwa ostali posve prepušteni sami sebi. Valjda su ta tri centralna braniča trebala ojačati obranu od bočnih udara gdje je pulska momčad najbolja, ali svejedno je prvi pogodak pao baš iz takve situacije.

- Činjenica je da u prvom poluvremenu nismo bili dobri, predaleko smo stajali od igrača, bez potrebne agresije, vidjelo se da dečkima nedostaje samopouzdanja na lopti. Ideja je bila da u prvom poluvremenu iskoristimo Ohajunwinu brzinu, da bi nekako došli iza njihovih leđa. Međutim, to nije bilo tako kako smo zamislili - kaže Simon Rožman, trener NK Osijek.

Iz tih nekih njegovih poteza jasno se vidi kako još nije momčad upoznao do kraja. Jer da jest, sigurno u završnici susreta ne bi uveo Kemala Ademija zbog defenzivnog skoka jer opće je poznato da on nije baš neki skakač. I baš je on u kooperaciji s Jelenićem loše regairao kod tog Rozićeva pobjedonosnog pogotka. U biti Rožman u prvih 45 minuta nije promijenio baš ništa u odnosu prema onom što smo prije gledali. I to je zapravo najčudnije jer momčad je u nizu groznih rezultata, pa ostati na tragu onoga što je radio njegov prethodnik, doista nije imalo nikakvog smisla. No valjda se Simon sam morao u to uvjeriti.

Zapaliti svijeću i nadati se...

Stvari su nešto bolje funkcionirale u nastavku susreta, posebno kada je Rožman promijenio sustav, zaigrao s četvorkom u posljednjoj liniji, a na teren posalo Pušića i Hernanija. Njih dvojica oživila su polumrtvi Osijekov napad. Pušić je povezao redove, Hernani se upisao u strijelce i bio aktivan, ali na kraju je sve opet palo u vodu tim primljenim pogotkom u trećoj minuti sudačke nadoknade. Zapravo, nervoza koja je obuzela osječku momčad u završnim minutama susreta puno će reći o njezinu mentalnom stanju. To je mentalno stanje - gubitnika i točka.

- Moramo se apsolutno smiriti, a način kako smo izgledali u nastavku susreta treba nam biti putokaz da bismo se što prije vratili na pobjednički kolosijek - smatra trener Bijelo-plavih.

I dok Rožman “utvrđuje gradivo”, agonija se produbljuje, momčad je gotovo bez samopouzdanja, a već u srijedu osječku momčad čeka ključna utakmica u dosadašnjem dijelu sezone susret polufinala SuperSport Kupa protiv Slaven Belupa. U Puli nismo vidjeli baš ništa što bi nas ohrabrilo uoči tog prevažnog susreta. Taj se susret ni slučajno ne smije odigrati sa stavom koji je Osijek imao u prvih 45 minuta jer u tom slučaju bit će “piši kući, propalo je”. Iskreno, više opće ne znamo što može pokrenuti osječku momčad, a možemo samo pretpostaviti kolika se količina apatije, nakon šestog poraza u posljednjih sedam prvenstvenih susreta, u nju uvukla. Sizifovski je težak posao pred Rožmanom, u to nema nikakve dvojbe.

Što ostaje navijačima Osijeka? Samo zapaliti svijeću i nadati se kako će se nešto posebno dogoditi u Koprivnici jer ovo kako izgledaju Bijelo-plavi uopće ne ulijeva optimizam...