Nakon što je krajem prošlog tjedna predstavljen novi trener u liku Simona Rožmana, na Opus Areni se sve nekako primirilo. Dijelom i zbog toga što je fokus javnosti bio usmjeren prema reprezentaciji, koja se nije uspjela probiti na Final Four Lige nacija.

No od danas Vatreni će pasti u drugi plan, a pogledi će opet biti usmjereni prema klupskom nogometu i nastavku SHNL-a, ali i susretima polufinala SuperSport hrvatskog kupa koji su na rasporedu sredinom sljedećeg tjedna. Nogometaši Osijeka bit će izravni sudionici obaju događaja. U prvenstvu su si prilično zakomplicirali život serijom loših rezultata u kojoj su nanizali pet poraza i jedan remi. Upravo zbog toga je Rožman na trenerskoj poziciji zamijenio Federica Coppitellija. Prvi dojmovi govore kako je Rožman uspio oživiti momčad, donio je malo više agresivnosti u pristupu radu, ali i u komunikaciji, čega je malo nedostajalo u Coppitellijevoj eri. No to su tek prvi dojmovi, a koliko je momčad doista "ubrala" tu trenerovu ambicioznost i žestinu, saznat ćemo u subotnjem susretu protiv Istre 1961. Rožman se u prvim razgovorima dojmio kao trener koji ne pati od nekakvih posebnih taktičkih i idejnih okova. Ne znači da nema svoju ideju, ali svjestan je kako je sad nema vremena posve implementirati u momčad, pa je iskazao određenu fleksibilnost o tom pitanju. U prijevodu spreman se prilagoditi situaciji, a što je još važnije igračkom kadru kojim raspolaže, te složiti priču prema tim parametrima. Nismo jednom dosad svjedočili situaciji u kojoj je momčad jednostavno bilo dovoljno samo malo osloboditi od nekakvih tvrdih taktičkih stavova pa da ona posve prodiše. Nekako nam se čini kako Osijeku, u ovoj situaciji, treba upravo to. Malo više slobode u igri, ali i raznovrsnosti u napadu. I dalje nas "ubija" onaj podatak o samo četiri točna centaršuta iz igre u dosadašnjem dijelu prvenstva osječke momčadi. Možda nije za usporedbu, ali recimo Francuzi, kojima bočni ubačaji također nisu osnova po kojoj igraju, protiv Hrvatske su ispalili 50+ centrašutova. Na samo jednoj utakmici. To možda jest pomalo zastario način igre, ali je dobar put prema stvaranju konstantnog pritiska na suparnika, pa čak ako ubačaji i nisu uvijek najtočniji. No, ako se dobro kupe "otpadne" lopte, pritisak se samo pojačava. Osijek u svojim redovima ima igrača koji je pravi primjer napadača kojeg Englezi vole zvati "fox on the box". Arnel Jakupović nije "target man"; ali je živa vatra kada dobije loptu u kaznenom prostoru. Koliko smo se samo puta sami uvjerili koliko je precizan u završnom udarcu. No sve je to uzalud ako čovjek najveći dio utakmice provodi u bespućima sredine igrališta. Njegov dodir je mekan, može on i proigrati suigrače te ih gurnuti u priliku za pogodak, ali takav način igre nam se čini kao "žrtva kraljice za pijuna". Što je bliži vratima i zoni iz koje ih se može izravno ugroziti, Osijek će od toga imati više koristi jer Jakupović nije tip napadača koji će zabiti samo unutar kaznenog prostora. Ima on dobru "praćku" i za udarac iz bliže okolice kaznenog prostora. Coppitelli nikako nije uspijevao pronaći pravo rješenje kako potpuno iskoristiti Jakupovićeve realizatorske sposobnosti.

Rožman, pak, Jakupovića poznaje otprije, a ako uspije pronaći formulu kako doći u više pozicija za postizanje pogotka negoli je to prije bio slučaj, mogao bi se riješiti priličnog broja briga vezanih uz neefikasnost koju Osijek iskazuje u posljednjih mjesec i pol dana.