
Pobjede su prava čežnja, a Coppitelli je još uvijek u sedlu
Gledatelji okreću leđa Bijelo-plavima, koji su pokazali znakove života, ali dobru igru nisu oplodili pobjedom nad Varaždinom
Iako su uspjeli prekinuti niz od pet uzastopnih poraza, nogometaši Osijeka ni nakon susreta s Varaždinom nisu imali razloga za posebno zadovoljstvo.
Još su dva boda odlepršala s Opus Arene, čime se rezultatska agonija u koju su Bijelo-plavi upali u prvenstvu nastavila. Jedina svijetla točka u posljednjih nešto više od mjesec dana ostala je ta pobjeda nad Dinamom u Maksimiru, kojom je Osijek izborio plasman u polufinale Kupa. Sve ostalo u tih 30-ak i nešto dana obojeno je sivim tonovima.
Dobra igra, loša sreća
Gledatelji zbog toga sve više okreću leđa Bijelo-plavima. Susret s Varaždinom ostat će zapamćen kao prvi koji je na Opus Areni gledalo manje od tri tisuće ljudi. Upravo je taj podatak najbolji pokazatelj razmjera rezultatske krize kroz koju prolaze Bijelo-plavi. Ako smo prije znali biti vrlo kritični prema igri osječke momčadi, ovaj put trebamo priznati kako je Osijek odigrao sasvim dobru utakmicu, stvorio je dovoljan broj prilika za pogodak i pobjedu, ali sreća mu baš nije bila naklonjena. Dvaput su Bijelo-plavi zatresli okvir vrata, Zelenika im je skinuo još dva velika "zicera", a promet pred gostujućim vratarom bio je daleko gušći negoli u prethodnim utakmicama. Otprilike, bio je to Osijek na tragu onoga kakav bismo željeli gledati češće ako to baš nije moguće uvijek.
- Činjenica je da sreća u tom susretu nije bila na našoj strani. Po meni, bili smo bolja momčad na terenu svih 90 minuta. Igrali smo zaista dobro, zaslužili sva tri boda, ali ponekad to u nogometu nije dovoljno za pobjedu. Nekada jednostavno lopta neće ući u mrežu. Imamo još dosta utakmica ispred sebe, treba napraviti sve što možemo da bi Osijek bio tamo gdje i zaslužuje. Istina je da moramo napokon početi pobjeđivati, skupiti snage svi zajedno da bismo ovo preokrenuli. Vjerujem da će na kraju sve to ipak biti dobro - rekao je Jon Mersinaj, koji je debitirao u bijelo-plavom dresu nakon što je u završnici zimskog prijelaznog roka stigao u NK Osijek iz redova zagrebačke Lokomotive.
Osijek je nakon dugo vremena izgledao raspoloženo za igru. Pas-igra funkcionirala je vrlo dobro, slagale su se akcije, a u nekim drukčijim ili malo sretnijim okolnostima način na koji je Osijek odigrao taj susret sigurno bi ostavio još jači i kvalitetniji doživljaj. No ovako, kada je ostalo 0:0, ali i zbog rezultata iz prethodnih susreta, ukupni dojam nije tako snažan, iako način na koji su Osječani igrali može biti temelj za vraćanje određenog optimizma.
Tračak optimizma
Nije bilo lako uoči te utakmice treneru Federicu Coppitelliju. Borio se s brojnim izostancima standardnih igrača, uoči samog susreta izgubio je oba bočna igrača, ali sve to nije se osjetilo na terenu. Prvi put smo u akciji vidjeli stoperski tandem Mersinaj-Mkrtčjan, koji je ostavio dobar dojam.
- Mrktčjan je učinio poneku manju pogrešku, ali Mersinaj je bio odličan. Momčadi će jako dobro doći njegovo samopouzdanje kojim zrači dok igra. I on je imao manjih teškoća pretkraj utakmice, na koje sam se pravio slijep. Nisam ga smio vaditi jer na klupi smo od stopera imali samo jako, jako mladog Kolarika, pa ne bi bilo pametno tako mladog igrača ubacivati u vatru u završnici susreta koji je rezultatski bio posve otvoren i neizvjestan - pričao je Federico Coppitelli, trener NK Osijek.
Mogao se i on, konačno, bar malo nasmiješiti. Zbog igre, naravno, jer rezultat nije bio po želji. No bar se nešto pomaknulo na bolje u odnosu prema prethodnim utakmicama. S obzirom na situaciju u kojoj je momčad, bespredmetno je govoriti o ambicijama. Sada prvi cilj mora biti vraćanje izgubljene forme i samopouzdanja. Na snazi je prvenstvena stanka, dva tjedna, koja će itekako dobro doći Bijelo-plavima. I za saniranje ozljeda i za popravak forme.
Jasno, i dalje je otvoreno pitanje statusa trenera Federica Coppitellija, ali jučer se ništa nije promijenilo. On je još bio u sedlu.