Kada se ovih dana zapodjene razgovor o NK-u Osijek, često završava crnohumornim zaključkom - pa što se uzbuđuješ, bit će još gore.

Posljednjih godina bilo je i više nego dovoljno trenutaka kada smo se pitali može li gore. Pa eto, može, ali ako ćemo biti cinični, reći ćemo Osijek još nije dotaknuo samo dno. Trener Federico Coppitelli još donedavno se volio pozivati na parcijalni učinak svoje momčadi, pa je u nekoliko navrata istaknuo:

- U posljednjih 15-ak kola mi smo momčad s najboljim učinkom u prvenstvu.

Bijaše to jesenas, kada je NK Osijek prolazio kroz najbolje razdoblje sezone, ali Coppitelli je to isticao i kada je već bilo vidljivo kako mu kola idu nizbrdo, odbijajući priznati stvarnost.

Zalutao na "svom putu"

Ta serija pozitivnih rezultata danas već izgleda kao daleka prošlost jer u nogometu se ne živi od minulog rada, već od trenutka. Taj trenutak pruža poražavajućuju sliku za Coppitellija i "njegov put". Nakon šest odigranih kola Bijelo-plavi su druga najlošija momčad lige ovog proljeća sa samo četiri osvojena boda. Gori od njih je samo Šibenik, koji je uzeo dva manje, s tim da je jedan od ta dva boda Šibenik osvojio baš na Opus Areni. Čak i ako nećemo gledati samo trenutačni učinak, nije teško doći do zaključka kako je Coppitelli na "svom putu" - zalutao. Loš start u sezonu mogao se opravdati neočekivanim događajima u završnici ljetnog prijelaznog roka, što ga je natjeralo na ponovnu izgradnju momčadi. Međutim, šest mjeseci poslije Osijek ne samo da nije učinio nikakav iskorak na planu igre i rezultata nego je učinio korak unatrag jer je početkom 2025. osvojio bod manje u isto kola kao na početku sezone, a taj start je bio proglašen katastrofalnim. Kako onda tretirati trenutačnu situaciju nego krajnje zabrinjavajuću. Nekako nam se čini kako Federicu nitko nije jasno objasnio u kakvu ligu i okruženje dolazi. SHNL volimo nazivati razvojnom ligom, Coppitelli je izabran jer je kao razvojni trener, ali danas nitko ne vidi što je on to točno razvio. Osim stalne potrebe za objašnjavanjem i traženjem svakojakih alibija. Svojom pragmatičnošću i željom za određenim savršenstvom u igri ubio je ono što najviše krasi igrače s ovih prostora, imaginaciju i maštovitost. Zato je SHNL razvojna liga jer se u njoj trebaju njegovati upravo takve vrijednosti, a zbog visoke taktike i silnih analiza igrači napuštaju Hrvatsku i odlaze na višu razinu nogometne obuke. U SHNL-u "kontrolirani nogomet" teško će uhvatiti korijenje jer taktička obučenost igrača nije i nikada neće biti na potrebnoj razini. Zato je bolje rješenje pustiti mašti na volju. Da se razumijemo, osnove taktičkih vrijednosti moraju postojati, ali ulaziti duboko u njih s igračima koji su mlađi ili su tek prešli 20. godinu baš nema nekog velikog smisla. Osijek je najbolji primjer za to jer u pokušajima "kontroliranog nogometa" ima negativnu razliku pogodaka, progutao ih je čak 35 u dosadašnja 24 kola. Glavni smisao pragmatičnog nogometa trebao bi biti mali broj primljenih pogodaka. Takva je ideja, bar kada je aktualna momčad NK Osijek u pitanju, potpuni promašaj.

Apsurdistan

I gdje smo sada? Trenerove izjave izgledaju kao da se ruga sa svima nama, isto čini i klupsko čelništvo, koje ga "ljubomorno" čuva i drži na klupi, a navijački bijes sada je stigao do granica - apsurda. Valjda najniža točka očaja je ona kada se počneš sprdati sam sa sobom, a upravo se to sada događa na dijelu tribina Opus Arene. Prozivanje vlasnika, glavnog sponzora ili jednostavno gazde Lörinca Meszarosa izgleda kao čisti bunt. On je valjda jedini u ovih devet godina ispunio sva svoja obećanja. Sjećamo se njegovih riječi na ingauracijskoj svečanosti:

Lörinc Mészáros i Ferenc Sakalj

PIXSELL

- Znamo što Osijeku treba. To je novac, i mi ćemo ga donijeti.

I donio ga je u velikim količinama, spasio je klub od bankrota, sagradio novi stadion, ali do danas nije pronašao ljude koji će uspješno voditi klub na rezultatskom planu. I zato se na Opus Areni pjevalo "Ustani, bane", što je zapravo blagi užas jer se na taj način doista rugamo sami sebi. Ljudi u Upravi kluba su, pak, užasnuti prozivanjem Meszarosa kao da nisu svjesni kako su upravo oni ti koji su svojim pogrešnim odlukama doveli do takvog navijačkog očaja. Tamo gdje počinje očaj, završavaju realnost i razum. Na kraju upravo ljudi kojima je Meszaros dao povjerenje mogu kvalitetnim odlukama sve to promijeniti, ali kao da se sad iz inata ponašaju na način koji iritira sve one kojima je stalo do NK Osijek. Da, ljudima s tribina stalo je do kluba, pa da je i stoput privatni, jer da nije sav ovaj "teatar apsurda" koji se događa promatrali bi skrštenih ruku i bez emocija. Srećom, to nije slučaj jer kada toga nestane, tada nestaje i smisao postojanja NK Osijek, koliko god se to pokušavalo osporavati. Zato i nije čudno što će većina navijača NK Osijek postaviti pitanje koliko je ljudima koji vode klub uopće doista stalo do njegova prosperiteta. Stalo im je. Glupo pitanje? Ne postoje glupa pitanja, već samo glupi odgovori, u što smo se svi skupa u posljednje vrijeme, nažalost, uvjerili na svojoj koži. Mađarski vlasnici su u Osijeku prisutni već gotovo cijelo desetljeće. Sa sobom su donijeli veliku nadu na planu stabilnosti, organizacije i rezultata. Nešto od toga se ostvarilo, ali ono najvažnije nije. Rezultatski NK Osijek u tih devet godina nije napravio ništa posebno. Jedno drugo mjesto u prvenstvu, jedan nastup u play-offu Europske lige i pet polufinala hrvatskog Kupa (uključujući i ovosezonski plasman u tu fazu natjecanja, nap. a.). Nadali smo se ozbiljnijim dostignućima, ponekom trofeju, etabliranju na europskoj sceni, stvaranju prepoznatljvosti Škole nogometa. Ništa se od toga nije dogodilo, a devet godina nije baš malo vremena. U njima NK Osijek nije uspio ostvariti ono najvažnije - stabilnost na planu sportske politike, jer ni danas smjer u kojem klub želi ići na tom polju nije jasan. Zbog svega toga frustracija je polako prerasla u konsternaciju i očaj, što se na kraju manifestira kroz sve veće provale bijesnog nezadovoljstva. Ako pogledamo spomenutu izjavu Lörinca Meszarosa, na pamet na padne pjesma briljatnog kantautora Dorđa Balaševića "Boža zvani pub". U njoj postoji refren "džaba vam novci, moji sinovci, džaba vam bilo dobre volje". I ne samo zbog tog refrena nego i zbog većine teksta koji sadrži. Tu bi pjesmicu Meszaros mogao zapjevati ljudima kojima je povjerio vođenje NK Osijek.

Na kraju, moramo se vratiti na "Coppitellijev put". On danas vodi samo na jedno mjesto - u Kranjčevićevu. Otvorenim ostaje pitanje kamo će voditi iz nje. I za NK Osijek i za njega samog...