Uopće nije tajna kako treneru NK Osijek Federicu Coppitelliju posao visi o niti, ali ispada kako je ta nit prilično čvrsta.

Iako se nakon četvrtog uzastopnog prvenstvenog poraza očekivala određena reakcija čelništva kluba, ona se nije dogodila. Ne zato što se vjeruje kako Coppitelli može pokrenuti momčad i pronaći izlaz iz rezultatske rupe u koju je upala, već zbog jednostavno razloga što ljudi koji vode klub na ovako loš razvoj situacije u nastavku sezone nisu bili spremni.

Nastavak muka

Nije problem smijeniti Coppitellija, već je problem u odluci koga postaviti na njegovo mjesto. Trenutak je delikatan zbog više razloga jer treba odnijeti odluku hoće li ga naslijediti čovjek koji bi bio samo "vatrogasac", čiji bi zadatak bio spasiti do kraja sezone što se spasiti da ili se odlučiti za dugoročnije rješenje, točnije za čovjeka koji će Bijelo-plave povesti u sljedeću sezonu u kojoj je direktor Vladimir Čohar najavio napad na trofeje. Iz današnje perspektive takva najava izgleda kao čista znanstvena fantastika, ali kada bi se jednom napokon složio taj sportski sektor kluba na pravi način, to ne bi bila nemoguća misija. Međutim, zasad temelji ne postoje. NK Osijek je definitivno "zapeo" s Coppitellijem jer nogomet koji gledamo niti je uzbudljiv niti donosi rezultate. No, kad se klupski čelnici ne mogu odrediti u kojem će smjeru krenuti dalje, onda jedina opcija ostaje dati Federicu "još jednu šansu". Mora se priznati kako Coppitellija hoće karta kada mu je status u pitanju. Jesenas je u dva navrata "visio k'o luster", ali se izvukao rezultatima. Ovaj put mu ni oni ne idu naruku, ali mu na nju ide sve ono što se događalo u vremenu prije negoli je došao na Opus Arenu. U tom razdoblju treneri su letjeli s klupe i za manje loše rezultate, a recimo Jose Boto, čovjek na čije je inzistiranje Coppitelli doveden u Osijek, bez da je trepnuo smijenio je Zorana Zekića u trenutku kada je on imao šest pobjeda u osam susreta. I nitko se nije previše uzbudio zbog toga, ali nogometna karma je prokleta stvar. Uvijek te dočeka iza nekog "ćoška" kada radiš nelogične stvari. Njih je u posljednje tri godine u Osjeku na planu sportske politike doista bilo previše, pa je sada sve stiglo na naplatu.

Potpuni podbačaj

Kada je najavljivao aktualnu sezonu, Jose Boto je za cilj postavio smanjivanje bodovnog jaza između vodećih momčadi SHNL-a i Osijeka. Nije se pričalo o nekakvim posebnim dostignućima, ali isto tako nije se očekivalo ni ovo što je trenutačno na snazi - teška borba i još neizvjesnija borba za četvrto mjesto negoli je to bio slučaj u prošlom prvenstvu. Osijek je prošle sezone za prvakom Dinamom zaostao 25 bodova, u odnosu prema drugoplasiranoj Rijeci imao je - 17, a prema trećem Hajduku - 11. No još je zanimljivije što se događalo ispod Osijeka tada. Jedini takmac za četvrto mjesto bila je Lokomotiva, koja je na kraju zaostala šest bodova, a svi ostali bili su miljama daleko. Varaždin na -15, Gorica i Istra 1961 na -17, pretposljednji Slaven Belupo na čak -24, a Rudeš, koji je ispao, ostao je na 48 bodova manje od Osijeka. Kakva je situacija danas, 12 kola prije kraja? Za vodećom Rijekom Bijelo-plavi zaostaju 16, za Hajdukom 15, a za Dinamom devet bodova. Osijek je šesti, ali četvrto mjesto još uvijek nije tako daleko, samo tri boda, međutim, džumbus je ispod Osijeka. Lokomotiva i Istra 1961 samo su na dva boda zaostatka, pretposljednja Gorica na šest, a fenjeraš Šibenik je na -12 bodova. Dakle, misija približavanja momčadima s vrha tablice ne samo da nije uspjela nego se Osijek doveo u mnogo neugodniju situaciju vezano uz borbu za četvrto mjesto. Povrh svega igre koje pruža momčad u posljednje vrijeme nisu nikakav jamac nekakvih revolucionarnih promjena. Osijek u ovom trenutku nema ništa, a najmanje prepoznatljivog identiteta o kojem toliko voli lamentirati njegov trener. Stalno slušamo priče "ovaj klub i njegovi navijači zaslužuju bolje", "nismo zaslužili ovo ili ono". No, umjesto poboljšanja, agonija postaje sve gora, a trener lakonski zaključuje:

- Bit ćemo mi na kraju četvrti jer smo pokazali da smo bolji od Slaven Belupa.

Jedini temelj takvog optimizma može biti ona "na kraju se mrtvi broje", ali iz današnje perspektive nije lako povjerovati u takav konačni rasplet.

No, kad mu je ostavljena nova mogućnost popravnog, hajde neka vidimo je li u stanju ponuditi nešto drugo u odnosnu prema ovoj muci koju gledamo i proživljavamo na utakmicama Bijelo-plavih.