Posljednjih dana sve se glasnije "šuška" kako je HNS odlučio vratiti mogućnost formiranja drugih momčadi prvoligaških klubova te njihovo uključivanje u službena natjecanja.

Od izvora iz samog Saveza dobili smo potvrdu kako će se to najvjerojatnije dogoditi od sljedeće sezone, a druge momčadi zainteresiranih prvoligaša krenule bi od četvrtog stupnja natjecanja. Još nije službeno potvrđeno do koje će lige moći napredovati. Neki izvori tvrde do Druge, a neki, pak do Treće, što uopće nije nevažno. Druge momčadi ukinute su prije četiri godine, a prije toga je HNS donio odluku po kojoj se one više ne mogu natjecati u drugoligaškom stupnju, što je izazvalo prilično negodovanje klubova koji su tada imali formiranu tu selekciju. Do ukidanja izdržali su Dinamo, Hajduk i Osijek.

GOJKO MITIĆ

Dobra platforma za razvoj

Ideja drugih momčadi bila se pokazala korisnom za razvoj mladih igrača koji se gube nakon juniorskog staža. S obzirom na Ligu 10 koja se igra u elitnom razredu hrvatskog nogometa i vrlo je kompetitivna, prvoligaši nisu baš skloni razvijati mlade igrače kroz SHNL. Stoga su te B-momčadi bile idealna platforma za razvoj nogometaša koji su izlazili iz juniora, a iz bilo kojeg razloga nisu mogli dobiti priliku u prvoj momčadi. Istina, mnogi prvoligaši odustali su sami od takvog projekta najviše zbog financijskih razloga, bilo je i nezadovoljstva drugoligaša jer pravila tko može igrati za druge momčad prvoligaša nisu bila baš do kraja precizno razrađena, pa su se u tim sastavima ponekad znali pojavljivati i prvotimci, što je, prema mišljenju drugoligških klubova remetilo regularnost natjecanja. Ostaje vidjeti kakav će model sada smisliti HNS i tko će se od prvoligaških klubova u njega uključiti. Zainteresirani su Dinamo, Hajduk i Slaven Belupo, dok se u Osijeku dosta razgovaralo o toj temi u posljednje vrijeme, ali na Pampasu još razmatraju opcije koje im se nude. Osijek je jedan od klubova koji je imao prilične koristi od te B-momčadi. Kroz nju je tih godina prošao priličan broj igrača koji su se poslije etablirali na prvoligaškoj sceni poput Žapera, Pilja, Lončara, Špoljarića, Marina, Belje, Barišića, Talysa, Dakua, Šutala, vratara Kolića i Barešića, a u današnjoj momčadi Osijeka su uz to Omerović, Mikolčić i Bukvić. Možda smo nekoga i zaboravili, ali u svakom slučaju osječki klub je dobro iskoristio tu mogućnost. Poslije se ona, odlukom Nenada Bjelice, malo razvodnila jer on je zamislio da u toj momčadi igraju juniori, što je prilično poremetilo cijelu hijerarhiju u Školi nogometa, pa je tadašnji trener B-momčadi Osijeka Tomislav Radotić imao grdnih problema nakupiti dovoljan broj igrača.

Dugoročna strategija

I upravo zbog tog razloga, nedovoljnog broja igrača, u NK-u Osijek danas još uvijek nisu donijeli konačnu odluku kako će nastaviti razvijati igrače koji završavaju juniorski staž.

- B-momčadi su u vrijeme dok su postojale bile dobar poligon za razvoj mladih igrača. Međutim, problem je u kontinuitetu HNS-ovih odluka. Nije dobro stalno nešto mijenjati, ukidati, pa vraćati, i tako u krug. Razvoj mladih igrača za hrvatske klubove, a poslije i za HNS treba biti jedan od glavnih prioriteta, ali isto tako trebalo bi imati dugoročnu strategiju jer danas jako puno mladih igrača nakon juniorskog staža izlazi na tržište bez jasnih pogleda u svoju budućnost. Po meni bi možda najbolja opcija bilo uvođenje posebnog natjecanja za igrače do 23 godine koje bi bilo obvezno za sve prvoligaše, a HNS bi mogao pomoći kroz participiranje u dijelu troškova takvog natjecanja. Uglavnom, smatram kako bi Savez sistematski i dugoročno trebao pronaći rješenje za to pitanje, a ne opet nakon određenog vremena mijenjati ideju - kaže Vladimir Čohar, direktor NK Osijek.

I zato su na Pampasu više okrenuti razmišljanjima o pronalaženju partnerskog kluba koji će imati dobre uvjete za rad, te kamo će moći poslati svoje igrače na dvojnu registraciju, a uz to plasirati i svog trenera koji bi radio s tim mladim nogometašima. Nema dvojbe kako trend sve veće populacije stranih igrača u SHNL-u mora zabrinjavati. Domaću ligu volimo nazivati razvojnom, ali u ovom trenutku veliko je pitanje tko se i na koji način u njoj doista razvija. Stranci sami po sebi nisu loša stvar, ali problem je u njihovoj kvaliteti jer uglavnom je riječ o igračima koji ne mogu igrati u nekim jačim ligama.

Većina klubova zbog izjednačenosti SHNL-a nema hrabrosti razvijati mlade, već se radije okreću stranim igračima koji kvalitetom ne odskaču baš toliko u odnosu prema mladima domaćim snagama.