Vulkan nezadovoljstva navijača NK Osijek ponovno vri nakon prvenstvenog poraza od Rijeke (0:2) na Opus Areni. I ne treba ga ni u kojem slučaju podcijeniti jer očito je pristašama Bijelo-plavih prekipjelo gledati bijeda izdanja osječke momčadi, ali još i više slušati isprazna objašnjenja koja uporno u eter lansira trener Federico Coppitelli.

Nakon kraha protiv Rijeke telefon nam se užario od brojnih poruka nezadovoljnih navijača. Inače, to nije slučaj, bar ne u toliko mjeri, jer nije riječ o radikalnim navijačima, već o onima koji imaju visok prag tolerancije. Kad oni "polude", onda stvar postaje ozbiljna. Neki od njih bili su duboko zabrinuti "ako nastavimo ovako igrati na stadionu, više neće biti ni 1500 gledatelja", drugi su iskazali suicidne misli "ako Tuiji daš više od pet, objesit ću se na Trgu Ante Starčevića", treći su udarali po treneru "dokad ćemo trpjeti ovog trenerskog klauna?" ili "ovo je cirkus Colorado", a pošteđeni, jasno, nisu bili ni ljudi koji vode klub "ima li netko u toj nesretnoj Upravi hrabrosti napokon povući jedan pravi potez i smijeniti Coppitelija", dok se dio jednostavno počeo sprdati "Kelere, jel ti trener opet rekao da smo mlada momčad koja ima i slijedi svoj put, da u sljedećem susretu moramo biti bolji i pokazati svoj identitet". Sve te misli, bile one ljutite ili sarkastične, jasno upozoravaju na samo jedno - ljudi su posve izgubili povjerenje u sve i svakoga tko ima moć odlučivanja u NK-u Osijek.

Taština praznine

I posve su u pravu. To više jer trener Federico Coppitelli opet je trubio po svom:

- Mi imamo svoj put i nastavit ćemo ga slijediti.

Daj nam, Federico, reci kamo vodi taj put. Pokušali smo takvo pitanje postaviti treneru nakon susreta protiv Rijeke. I još nekoliko njih, ali konkretan odgovor nismo dobili. E, pa ovako. Put kojim trenutno idete ti i momčad vodi u samo jednom smjeru - u kanal. Ukupna slika koju momčad ostavlja na terenu je poražavajuća, a ako ćemo suditi po govoru tijela igrača, situacija u svlačionici daleko je od pozitivne, ma koliko god se lagalo o tome. Kakva bi i mogla biti kada je politika koju vodi Coppitelli, ali i klupsko čelništvo, opterećena - kompromisima. Koprimis je loša stvar jer uništava zdravo tkivo svakog društva i svake zajednice. Definicija kompromisa je samo jedna - on je prihvatljiva nepravda. No isto tako je idealan za primjenu kada ne želiš talasati. Pitamo se kako situacija u svlačionici može biti dobra kada igraju igrači koji su jasno poručili kako ne vide svoju budućnost na Opus Areni ili hodaju okolo po podcastima i pričaju kako će na ljeto sigurno napustiti klub, a uz to još suigračima drže lekcije o nedostatku pobjedničkom mentaliteta kao da oni sami nisu dio te momčadi. Neki se, pak, u svlačionici iščuđavaju kako mogu imati manju plaću od nekih koji angažman u NK-u Osijek doživljavaju kao malo jaču rekreaciju. Nekima, pak, nisu jasni trenerovi stavovi u kojima netko ima bezgranične kredite, a drugi ih, pak, ne mogu steći ni kad igraju dobro. Uglavnom, na Opus Areni očito vlada nesklad u odnosnima i ponašanju da i nije čudno što momčad izgleda tako beživotno. U momčadi nema dovoljne količine zajedništva, što se jasno vidi iz susreta u susret. I zato se nema potrebe upuštati u analizu igre i utakmice protiv Rijeke. Dovoljno je reći kako je iskusni Alessandro Tuija samo još jednom potvrdio kako je daleko od forme u kojoj je igrao jesenas, da je Osijek opet iskazao već poznate boljke, te da se već duže vrijeme, tamo negdje od početka prosinca prošle godine u igri Bijelo-plavih ne događaju nikakvi pomaci o kojima trener govori. Ili, ako ćemo biti malo blaži, bar se ne vide na utakmicama. Uglavnom se priča o tome je li momčad bila više ili manje loša. Zapravo, vrlo je teško pronaći riječi kojima bi se opisalo kako trenutačno izgleda igra Osijeka. Taština praznine možda bi bilo prikladno. Coppitelli pokušava implementirati nekakav strogo shematski nogomet u kojem je većina igrača izgleda bez zraka i slobode. Robotizacija nogometa počela je baš s erom laptop-trenera koji se ubijaju u beskrajnim analizama čime, kako bi rekao pokojni "trener svih trenera" Ćiro Blažević, zapravo stvaraju masovnu paralizu. Robot-momčad koju pokušava složiti Coppitelli ima priličnu količinu bugova u softwaeru. Ili ako ćemo se odmaknuti od tih modernih žargona i reći čisto narodski - ništa tu ne izgleda dobro.

GOJKO MITIĆ

Novi kompromis

I dok su navijači unisono treneru Federicu Coppitelliju pokazali prst prema dolje, Uprava kluba, zasad, to još nije učinila. Iskreno, uopće se ne čudimo tome jer oni su ipak "avangarda" koja neće dopustiti da joj "ulica" ili navijači vode klub. Pa, dobro, i ne treba biti tako, ali bi se mogli, barem ponekad, voditi razumom. Već se toliko puta u proteklih nekoliko godina pokazalo kako Sakalj i društvo vole "mokriti uz vjetar" jer odluke koje trebaju donijeti sada i odmah prolongiraju za mjesec ili nešto više dana, kada već bude kasno i kada voda doista dođe do grla. Ako njima ikada i dođe do grla, jer "gazda je uvijek zadovoljan". Pa čemu onda talasati, lakše je ući u novi kompromis. Evo kako će on, vjerojatno, izgledati. Coppitellija će pustiti neka se "koprca" u mukama, ako izgubi od Hajduka, pa ispadne iz Kupa od Dinama, onda će ga smijeniti. Dovest će na klupu nekog novog "nesretnika" koji će uspjeti pokrenuti momčad i nekako je došlepati do četvrtog mjesta, za koje se nadaju da će donijeti Europu, a onda 'ajmo sve iz početka. Rekonstrukcija momčadi koja je na ljeto neizbježna jer iz Osijeka "svi žele otići", a "nesretnik" na klupi će opet trajati nekoliko mjeseci, a onda će se ciklus opet ponoviti i tako u beskraj. Uglavnom, Coppitelli će ostati na klupi. U pričama "o Sopiću na naplatnim kućicama" i sličnim tračevima u ovom trenutku nema istine. Navijači i javnost ne skrivaju razočaranje i nezadovoljstvo, no kod klupskih čelnika još nije pala kap koja bi prelila čašu. Na kraju dana, oni su ti koji odlučuju i dat će Coppitelliju još poneku priliku.

Put u nepoznato se nastavlja.