Završio je buran jesenski dio sezone za nogometaše Osijeka. Svega je bilo u prvom dijelu sezone, od teške "ronjave" na njezinu samom početku, preko sredine u kojoj su rezultati bili najbolji, do završnice u kojoj su Bijelo-plavi opet malo posustali.

GOJKO MITIĆ

Onako naprvu dalo bi se zaključiti kako se ništa posebno novo nije dogodilo u odnosu prema prošloj sezoni. Liga je vrlo izjednačena, doslovce svatko može pobijediti svakoga, a takve su okolnosti uvijek dobar teren za iskorak. Međutim, Osijek je ponovio stare navike, jer kada je god imao priliku napraviti "hop", dogodio mu se "flop". Osječani će prezimiti u gornjem dijelu tablice, ne baš pri samom njezinu vrhu, ali su ostali u poziciji iz koje mogu napasti te visoke kote. Međutim, za takav iskorak trebat će im ipak nešto više konzistentosti nego u prvom dijelu sezone.

Turbulentan početak

Sam početak sezone pomalo se neočekivano pretvorio u noćnu moru. Na pripremama je sve izgledalo idilično. Stiglo je šest novih igrača, momčad je krenula u pripreme s mladim i ambicioznim novim trenerom Federicom Coppitelijem, prvi europski nastup bio je odličan, na Opus Areni isprašena je Levadia (5:1), što je poslije potvrđeno pobjedom u Tallinnu (1:0), a onda su počele drame. Inicirao ih je odlazak najboljeg igrača Ramona Miereza u Saudijsku Arabiju, a do kraja prijelaznbog roka momčad su napustila još dva važna igrača, Andre Duarte i Darko Nejašmić. Time je praktično cijelo pripremno razdoblje bilo jednostavno "bačeno niz rijeku", pa je Coppitelli morao krenuti ispočetka. Sportski direktor Jose Boto reagirao je na te odlaske, pa je doveo još šest novih igrača, koji su, pokazat će se posliije, svi postali nezaobilazni članovi udarne momčadi. Osijek se tako u rujnu našao u situaciji da mu je udarna momčad sastavljena od čak osam igrača pristiglih tog ljeta, a da se uskladi taj posve novi "orkestar", ipak je trebalo malo vremena. U prvih pet kola SHNL-a Osijek je osvojio samo jedan bod, a usto je opet izletio iz Europe već u 3. pretkolu. Izbacila ga je azerbajdžanska Zira, što je doživljeno gotovo jednako kao ispadanje dvije godine prije od kahazstanskog Kizilžara. U biti, Osijek ovog ljeta nije izgubio ni jednu od četiri europske utakmice, ali je svejedno već sredinom kolovoza završio u europskom "kanalu".

Uzlet pa stagnacija

Takav će se tempo nastaviti i poslije tijekom prvenstva. Trener Coppitelli je zapravo prilično brzo uspio povezati momčad, koja je od sredine rujna krenula u veliku seriju, u kojoj je u devet utakmica doživjela samo jedan poraz, počela je igrati zanimljiv nogomet, a u tom razdoblju posebno će se pamtiti pobjeda protiv Dinama na Maksimiru (4:2). U toj utakmici momčad je pokazala potencijal, no on se do kraja prvog dijela sezone nije do kraja razmahao. Osijek je igrao promjenjivo, rezultati su bili dobri, ali nije ostavljao dojam momčadi koje bi se suparnici trebali pribojavati. Za svaku pobjedu morali su Bijelo-plavi gadno iskrvariti na terenu. Nije to zapravo ništa čudno s obzirom na brojne promjene u igračkom kadru kada je sezona već bila u jeku. Zato su se ove jeseni prije svega tražili novi lideri momčadi, igrači koji će biti sposobni načinom igre i karakterom na sebe preuzimati odgovornost kada bude zapinjalo. Malenica, Tiago Dantas i Arnel Jakupović pokazali su se takvima, Hernani i Tuia mogu pomoći na tom putu svojim iskustvom, ali i znanjem. Ohrabruje i pojava mladih domaćih aduta poput Solde ili Jurišića. Šteta je što je Matkovićev razvoj zastao zbog ozljede, a treba nastaviti tražiti način kako dodatno razviti igrače koji su poniknuli u Školi nogometa, poput Bukvića, Mikolčića i Živkovića. Ima u toj momčadi nečega, ali i još ponešto nedostaje. To će najbolje potvrditi sama završnica prvog dijela sezone, u kojoj je Osijek ipak malo izgubio taj zamah koji je imao sredine rujna do sredine studenoga. Poneka ozljeda pa izostanci zbog kartona pokazali su ranjivost rostera kojim raspolaže Coppitelli.

Nužna pojačanja

I zato se ne smiju na Opus Areni zavaravati. Ako u drugom dijelu sezone doista žele biti konkurentniji u borbi za visoke pozicije, pa, ako hoćete, i za Europu, trebat će pojačati momčad, ali i hitno riješiti pitanje igrača kojima na ljeto istječu ugovori. Dosta je to posla, a Osijek je na kraju prvog dijela sezone ostao bez sportskog direktora Josea Bota, koji je odlučio krenuti u novi izazov, ovaj put preko Atlantika, u redove brazilskog velikana Flamenga. Na Pampasu njegov odlazak ne doživljavaju kao udarac planovima i ambicijama zacrtanima na početku sezone. Ona je trebala biti tranzicijska i to će ostati, jer krenulo se u slaganje nove momčadi. Navijači su već pomalo iscrpljeni tim stalnim "novim početcima", ali u današnjim nogometnim okolnostima klubovi poput Osijeka teško mogu živjeti drukčije. Žive u trenutku, a on je sada takav da su momčadi nužna dva-tri osvježenja kako bi mogla napokon napraviti taj posljednji iskorak s kojim bi postala ozbiljan sudionik raspleta borbe za naslov prvaka, te za dosezanje europskih pozicija u SHNL-u.

Uglavnom, ostao je dojam kako Osijeku ove sezone ne nedostaje puno. Od sredine rujna stalno je tu negdje, ali nikako nije uspio učiniti taj presudni korak iako je imao dovoljan broj prilika. Valjda će se u proljeće to promijeniti...