U kaljužama SHNL-a nije lako stvarati identitet igre
Osijek se u Varaždinu više mučio s teškim uvjetima za igru negoli s rivalom
Nogometaši Osijeka s neugodnog gostovanja u Varaždinu vratili su se bodom. Ulov koji nikoga neće raspametiti od radosti, ali opet i ne ostavlja prostor za nezadovoljstvo.
Bila je to jedna od onih utakmica za koju se može zaključiti kako je "nit' smrdila, nit' mirisala" jer oba su suparnika više pazila kako izbjeći nepotrebne pogreške na terenu koji nije odgovarao prvoligaškim standardima. Više je sličio oranici, ali to je problem SHNL-a na koji se potrošilo već jako puno priče, a ništa se nije promijenilo, i pitanje je hoće li. Jednostavno, drugi dio jeseni je takav jer klimatske prilike u Hrvatskoj, ali i određen nedostatak infastrukture kod nekih prvoligaških klubova (prije svega je riječ o nedostatku pomoćnih terena na kojima bi se moglo kvalitetno trenirati, nap. a.), donose igranje na tako neuvjetnim travnjacima. Da se razumijemo, nisu takvi uvjeti bili teški samo za Osijek, jednako su se u njima mučili i Varaždinci, a najviše su patili gledatelji jer su se morali pomiriti s borbenom, a ne lepršavom igrom.
Problematični uvjeti
Osijek se opet teže prilagodio od svog domaćina, pa je Varaždin u prvom dijelu susreta izgledao opasnije. Bijelo-plavi su tek u nastavku susreta uspjeli pronaći formulu za takav travnjak, pa su izgledali bolje. Možda su mogli malo više koristiti svoje bočne igrače jer uz aut-linije travnjak nije toliko težak, ali to nisu prepoznali praktično tijekom cijelog susreta.
- Bila je to teška utakmica. Baš kao i protiv Lokomotive bili smo solidno čvrsti odostraga. U prvom poluvremenu Varaždin je imao nekoliko šansi, više nego mi, i to gotovo sve iz nekih prekida. Što se tiče drugog dijela, mislim da nisu stvorili ništa posebno, već bih rekao da smo mi imali bolje situacije za pogodak i da smo tada bili bolji od domaćina. Rekao bih da su obje momčadi igrale dobar nogomet, koliko su to mogle. Ne znam kako bih uopće opisao ovaj teren, nije stvarao probleme samo nama nego i protivniku. Sretan sam kako su dečki na sve skupa reagirali tijekom ove borbe. Zadovoljni smo utakmicom, protiv jako dobrog suparnika - rekao je Federico Coppitelli, trener Bijelo-plavih.
Nešto prilika bilo je na obje strane, ali mreže su ostale netaknute. Varaždinci su kroz cijeli dosadašnji dio prvenstva pokazali koliko im je teško zabiti pogodak, a Osijek s druge strane može biti zadovoljan činjenicom što je drugi susret zaredom uspio sačuvati svoju mrežu netaknutom s obzirom na to da je dosad znao imati priličnih problema u defenzivi. Na kraju dana tim remijem obje su momčadi zadržale svoje pozicije na tablici, ali su i propustile priliku pobjedom doći na treće mjesto.
- Jako mi je drago što smo opet sačuvali čistu mrežu, to mi kao treneru puno znači. Ako se želimo što bolje profilirati i pozicionirati u Ligi, morat ćemo to ponavljati. Danas smo imali očiti problem jer smo naviknuli trenirati i igrati na sasvim drukčijem terenu od ovoga. Imali smo dosta težak početak utakmice jer se nismo snašli u pas-igri, Varaždin je u tom razdoblju bio bolji od nas. Unatoč tomu, mislim da smo imali nekoliko dobrih šansi. Razina čvrstine i koncentracija koju su dečki imali je nešto što me jako veseli - dodao je Coppitelli.
Propuštna prilika
Na takvim terenima teško je imati jasan identitet i plan igre. Coppitelliju, vjerojatno, postaje sve jasnije koliko je u hrvatskim okolnostima težak put do izgradnje prepoznatljive igre. Ne zbog ideje ili igrača kojima raspolaže, već zbog stalnih promjena okolnosti u kojima se igra. Stalno se treba prilagođavati terenima ili kriteriju suđenja, što usporava izgradnju prepoznatljivosti igre. Osim toga, momčad Osijeka koncipirana je za kombinatorni nogomet, što nije uvijek moguće demonstrirati, posebno ako travnjak to ne dopušta. No takve okolnosti spadaju u jednu od draži nogometa jer omogućavaju slabijima pobjede nad jačim suparnicima. Osječanima je možda u tom susretu nedostajalo i malo više odlučnosti. Dok su bili na "putovanju" s dna prema gornjem dijelu ljestvice, bili su nekako kuražniji. Sad kad su se na neki način utvrdili u tom gornjem dijelu poretka, nikako ne uspijevaju učiniti dodatni iskorak. Propustili su već nekoliko prilika unatrag četiri-pet kola za potpuno hvatanje priključka s momčadima iz samog vrha tablice, ali u nogometu nema smisla plakati za propuštenim prilikama, već treba gledati na one koje tek dolaze.
Osijek će ih imati još sasvim dovoljno ove sezone, a za početak treba u posljednjem jesenskom kolu na oproštaju od svojih navijača pobijediti Istru 1961.