Ima ona izreka koja kaže da sve što je lijepo kratko traje. Osijekova serija pozitivnih rezultata naletjela je "na minu" u Koprivnici, ali se ne može reći kako je kratko trajala.

Često u zaostatku

Gotovo puna dva mjeseca momčad Federica Coppitellija nije doživjela prvenstveni poraz, a on je na kraju došao na stadionu koji je u posljednje vrijeme nerijetko bio fatalan za Osijekove trenere. Nakon poraza na Kušek-Apašu posao su gubili Borimir Perković i Stjepan Tomas, a proljetos je tamo posao "visio" i Zoranu Zekiću, koji je ipak tada preživio jer je momčad pobijedila.

Federicu Coppitelliju "mač nad glavom" nije visio ni prije gostovanja u Podravini niti mu "visi" nakon što je Osijek u uzbudljivoj utakmici ostao praznih ruku. Bio je to otvoren susret koji se mogao okrenuti na obje strane, ali opet se nekako prelomio na suparnikovu. Svega je tu bilo, ali najviše nesavršenosti u obrani Bijelo-plavih. Pri tome ne mislimo samo na posljednji red već na općenitu defanzivnu igru osječke momčadi, koja je nerijetko prilično neuvjerljiva. Iskreno, malo je čudo što su Bijelo-plavi s toliko defenzivnih oscilacija uspjeli dva mjeseca ostati neporaženi.

- Izgubili smo tu utakmicu jer nismo bili pravi. Primili smo tri gola, što si jedna ozbiljna momčad koja želi biti u vrhu ljestvice naprosto ne smije dopustiti. Imali smo sve u svojim nogama jer smo u početku drugog poluvremena poveli, no ono što nam se potom događalo ne bi nam se smjelo ponavljati. Morali smo bolje reagirati u tim trenucima. No jako brzo smo ispustili stečenu prednost. Izdržali smo samo dvije minute, a to si nikako ne smijemo dopušati. Nažalost, dogodila nam se takva utakmica, bit će dobro ako iz ovoga nešto naučimo za budućnost. Analizirat ćemo gdje smo griješili, ali ne treba biti previše pametan u nekakvom zaključku. Vidi se da nas nerijetko prati nedostatak koncentracije u fazi obrane, a to nam se jednostavno ne smije događati - realan je bio Marko Malenica, vratar Bijelo-plavih.

Marko Malenica

NK OSIJEK

Taj osjećaj nesigurnosti u defenzivi Bijelo-plavih stalno je prisutan, a to možemo potkrijepiti i podatkom koji govori o tome kako je Osijek u posljednjih šest-sedam susreta prvi primio pogodak, pa se onda išao vaditi. Dvaput mu to nije uspjelo (Istra 1961 i Slaven Belupo), dvaput je završilo remijem (Rijeka i Hajduk), a dvaput je preokret uspio (Šibenik i Dinamo).

Poraditi na defenzivi

To je pomalo kockarska priča jer "karta je kurva" i lako okreće leđa. Isto tako tanka je linija između pozitivne i negativne serije ako se ne pobjeđuje. Do Koprivnice je Osijek bio momčad s pet susreta bez poraza, a od Koprivnice je postao momčad s tri uzastopna susreta bez pobjede. Brzo se mijenjaju dojmovi, ali nije ništa u tome dramatično. U biti Osijeku još uvijek nasušno nedostaju oni prosuti bodovi s početka sezone, ali još uvijek je i više nego dovoljno vremena da se sve to nadoknadi. Trener Federico Coppitelli trebat će upregnuti svoje "sive stanice" i pokušati pronaći rješenje za probleme koji se njegovoj momčadi pojavljuju u defenzivi. Prilično "curi" preko bokova, a ni u sredini terena ne postoji uvijek pravi balans i kontrola situacije. Nekog posebnog razloga za uzbunu nema, već treba poraditi malo više na defenzivnoj odgovornosti i međusbonoj komunikaciji i suradnji. Nije da toga nema, ali u svakoj utakmici se događaju razdoblja kada te stvari nisu na potrebnoj razini i tada Osijek pati. Znate kako se kaže "napadom se dolazi do pobjeda, ali velika rezultatska dostignuća se baziraju na čvrstoj obrani". Dovoljno je pogledati ljetvicu SHNL-a kako bi se dobila potvrda takve teze. Vodeći Hajduk primio je samo deset, a drugoplasirana Rijeka čak upola manje pogodaka. Ključna je riječ balans između te dvije važne faze igre, ali njega nije lako postići u trenutku dok se momčad još oblikuje kao što je slučaj s Osijekom.

Bijelo-plavi su dosad progutali 21 pogodak, što je dvostruko više od lidera, a četiri puta od više od Rijeke. Teško je pobjeđivati u serijima s tako nestabilnom defenzivom...