Nogometaši Osijeka odradili su posljednji derbi u prvom dijelu sezone. Imali su Hajduk na konopcima, ali je lider prvenstva ipak uspio izbjeći nokaut na Opus Areni.

Remi kao ishod susreta ni jednu momčad neće učiniti ludo sretnom, ali ni previše nesretnom. Osijek može biti lošije volje zbog takvog raspleta jer je u samu završnicu susreta ušao s rezultatskom prednošću, no, kako je i sam trener Fedderico Coppitelli naglasio, "rezultat ga ne čini sretnim, ali ima dosta stvari u igri njegove momčadi koje mu navlače osmijeh na lice". Bijelo-plavi su nastavili niz susreta bez poraza, produžili su ga na pet, u drugom krugu nisu izgubili ni jedan derbi iako su dva od njih igrali u gostima, Coppitelli je uspio stvoriti igru koja u suparnika izaziva određeni respekt, ili, kako se slikovito, izrazio trener Hajduka Gennaro Gattuso, "Osijek je naporna momčad protiv koje je teško igrati". S tim da "naporna" nosi pozitivan predznak, upornosti i kvalitetnog presinga koji je Osijek sposoban odigrati u određenim trenutcima.

Nedostaje "killer instinkt"

Već smo ustvrdili kako Osijek nije momčad koja će igrati na remi. Njemu se takav ishod jednostavno samo događa spletom okolnosti, jer Bijelo-plavi se jednostavno ne znaju kvalitetno braniti duže razdoblje. Zbog toga su ostali bez dva boda protiv Hajduka. Nakon vodstva povukli su svoje linije bliže Malenici, prepustili su posjed Hajduku i nisu izdržali. Prije svega zbog pomalo nesretnih i paničnih reakcija kada je trebalo čistiti lopte ubačene u kazneni prostor, a njih je bio priličan broj, jer Hajduk je u lovu na izjednačenje brzo slao takve lopte pred Malenicu. Osijeku su, pak, ponekad trebala tri ili četiri pokušaja kako bi takve lopte izbacio u zonu iz koje nije prijetila opasnost. Taj nedostatak mirnoće onemogućio je tranzicijske napade na koje se želio osloniti Osijekov trener nakon što je uveo Antona Matkovića. Mladi napadač Osijeka pokazao se itekako prebrz za sporu obranu Hajduka, ali taj njegov atribut rijetko je korišten jer je bilo premalo situacija iz kojih se mogao lansirati ubojiti protunapad. Uglavnom, opet je ostao dojam kako se Osijek najbolje brani kada to čini daleko od svojih vrata. Međutim, Coppitelli je pozornost skrenuo na još jednu stvar - mentalitet.

- Na prvom sljedećem treningu reći ću dečkima kako u utakmicama u kojima imamo mogućnost pobijediti to moramo i učiniti. Samo je taj mentalitet razlog zbog kojeg zaostajemo za tri prvoplasirane momčadi u prvenstvu - poručio je Osijekov trener.

Sve jasno. Osječkoj momčadi nedostaje "killer instinkt", kojim bi dotukla suparnika. Zbog toga iza pobjeda nerijetko ostaje dojam mučenja.

- Još uvijek moramo uložiti jako puno truda za stvaranje prilika kroz igru - kaže Coppitelli.

Zato se bacio na usavršavanje prekida. Osijek ima paletu raznih rješenja nakon prekida, a u susretu s Hajdukom na taj je način zabio oba pogotka. I to je razumna Coppitellijeva odluka u trenutku dok je rad na organizaciji igre još uvijek u razvoju. Shvatio je Federico da neće imati vremena taj posao odraditi do kraja ako ga ne budu pratili rezultati, pa je krenuo uvježbavati prekide kao dodatno napadačko oružje, ali i prečac na putu do postizanja pogodaka, a samim time i rezultata. Susret s vodećom momčadi lige, ali i jedne od iskusnijih u njoj pokazao je, pak, nedostatak iskustva Osječana. To se najbolje vidjelo kod Omerovića, koji se uvaljivao iz nevolje u nevolju, ili kod Matkovića, koji je trebao pasti u onoj kontri kada ga je povlačio Prpić. To bi bio crveni karton za igrača Hajduka i vjerojatno ključni događaj utakmice, jer je Osijek u tom trenutku vodio sa 2:1, a Hajduk bi ostao s čovjekom manje.

Prijepor oko pogotka

Ili situacija kod izjednačujućeg pogotka, kada u redovima Osijeka vlada konfuzija jer ni jedan njegov igrač ne sprječava njegovo brzo izvođenje, što su Splićani lukavo iskoristili.

Izjednačujući pogodak Hajduka digao je puno prašine jer nemali je broj onih koji smatraju kako je Livaja počinio prekršaj nad Jurišićem u skoku prije nego što je vratio loptu u sredinu prema strijelcu Uremoviću. Iskreno, nogometno gledajući, to nije bio prekršaj. Livaja je jednostavno nadskočio Jurišića, nekakvog kontakta je bilo, ali teško da je on utjecao na razvoj situacije. Međutim, u toj situaciji postoji drugi problem - kriterij. Ako pogledamo pogotke koji nisu priznati Slaven Belupu u sličnim situacijama, a intenzitet kod prekršaja u tim situacijama bio je daleko manji, onda je trebalo svirati i prekršaj nad Jurišićem. Recimo, na sredini terena takvi se prekršaji redovito sude (osim kad igraju Osijek i Hajduk, jer sličnu situaciju pustio je Zebec u prvom susretu istih suparnika na Poljudu, nakon koje je Hajduk postigao pobjedonosni pogodak, nap. a.). Međutim, čim su takve situacije podložne diskusijama, problem je samo u - kriteriju. Uostalom, u toj situaciji mogao je Hasić bolje reagirati na tu Livajinu spuštenu loptu prije nego što ju je Uremović ugurao u mrežu.

- Što se tiče Hajdukova gola za izjednačenje, pomislio sam i ja da je to bio prekršaj Livaje na Jurišiću. Međutim, nisam taj koji bi trebao komentirati sudačke odluke. Kada se sve uzme u obzir, rekao bih da je neriješen rezultat ipak realan ishod, zbog kojeg možemo malo žaliti jer smo vodili sa 2:1 - smatra Luka Jelenić, koji je odigrao odličnu utakmicu, bio je strijelac izjednačujućeg i asistent kod vodećeg pogotka Osijeka.

GOJKO MITIĆ

Sada je nepotrebno baviti se time jer postojala su i neka druga pitanja koja su susret možda mogla usmjeriti prema Osijekovoj pobjedi. Recimo, promašene velike prilike Jakupovića i Hernanija u prvom poluvremenu, pa Coppitellijeva reakcija sa zamjenama, jer je prvu obavio tek u 68. minuti iako je bilo vidljivo kako mu momčad pati, posebno na sredini terena. U biti, Coppitelli je već oko 55. minute želio mijenjati. Živković je bio spreman za ulazak u igru, vjerojatno umjesto indisponiranog Omerovića, ali je Osijek tada postigao pogodak za vodstvo, pa se Coppitelli predomislio oko te promjene.

- Želio sam uvesti Živkovića kako bismo dobili napadački poticaj, a onda smo poveli. Zaključio sam da bi takva zamjena možda bila preofenzivna, pa sam se odlučio za drugo rješenje - objasnio je Coppitelli.

E sad, je li mogao ranije mijenjati, već spada u onaj folder u kojem je nakon bitke lako biti general ili što bi bilo kad bi bilo. Važnije od toga je što Osijek vidljivo napreduje, ali mu za konačni iskorak i uključivanje u utrku za najviše pozicije ipak još uvijek nedostaju neki elementi.

Oni, pak, nisu u rukama, znanju ili ideji trenera Federica Coppitellija, nego su pitanje za sportskog direktora Josea Bota. Coppitelli je od igračkog kadra kojim raspolaže napravio odličan posao, a za nešto više Osijeku će trebati pojačanja koja će pojačati balans momčadi, ali i proširiti izbor na određenim pozicijama.