Nogometaši Osijeka su u Maksimiru odigrali veliku utakmicu, a kao plod toga došla je pobjeda koja je mnoge komentatore i analitičare ostavila bez pravog objašnjenja.

Naravno, svi oni su se trudili pronaći razloge zbog čega je Dinamo izgledao tako ranjivo, ali rijetko se koji od njih sjetio u tome spomenuti Osijek. I način na koji su Bijelo-plavi odigrali taj susret. No na takve smo stvari već naviknuti i one se neće promijeniti. Svi ti analitičari neka i dalje razbijaju glavu, a mi ćemo - uživati. Baš u svemu što je donijelo to predvečerje u Zagrebu, jer prije svega bila je to odlična utakmica u cjelini. Sjajni pogodci, sjajne intervencije Marka Malenice, bez kojih bi nemoguće bilo doći do takve pobjede, a povrh svega toga Coppitellijeva ideja kako doći do povoljnog rezultata protiv tako snažnog suparnika. Osijek nije nabijao i samo se grčevito branio, jer da je igrao na takav način, teško bi zabio četiri pogotka, što mu dosad protiv Dinama nije uspjelo nikada u povijesti bez obzira na to gdje se utakmica igrala.

Dantas - junak iz sjene

Uoči odlaska u Maksimir trener Bijelo-plavih Federico Coppitelli istaknuo je "idemo tamo nastaviti graditi svoj identitet". Rečeno - ostvareno. Osijekov identitet trenutačno bi se mogao opisati ovako "branimo se kad moramo, a napadamo kad god možemo". Treba biti iskren i priznati kako defenziva nije baš forte ove momčadi. Nedostaje pravi desni bek, nedostajalo je iskustvo Alessandra Tuije, ali je zato na vratima bio odlični Malenica. Snaga je napadačka sila. Slavit će se pogodci Jakupovića, Jurišića, posebno onaj Hernanija, jer takve postižu samo pravi majstori, slavit će se Jakupovićeva "panenka" iz kaznenog udarca, ali iza većine tih egzekucija krije se ime Tiaga Dantasa. Na Maksimiru je bio junak iz sjene koji je gotovo besprijekorno dirigirao igrom osječke momčadi. Fascinira njegova mirnoća, ali i brzina donošenja odluka i preciznost u proigravanjima. Pokrenuo je tri pogotka, iako je samo kod jednog (trećeg) izravno asistirao. No njegovi su bili okomiti pasovi prije prvog pogotka i prekršaja na Hernaniju te prije kaznenog udarca koji je Nevistić skrivio nad Bukvićem. Iskreno, kada je nakon provjere sudac Patrik Kolarić pokazao na "bjelu točku" pobjegao nam je uzdah: "Neeeeee". Logična reakcija nakon svih drama i promašaja koje su Osječani u posljednjih godinu i nešto dana imali s kaznenim udarcima i jedanaestercima. No onda je loptu uzeo Jakupović, hladan k'o špricer, i Nevistića "panenkom" "poslao po ćevape".

- Čim je dosuđen kazneni udarac, odlučio sam se tako šutnuti - objasnio je nakon utakmice Jakupović.

Takve odluke i, što je važnije, takve egzekucije ne može donijeti i realizirati baš svaki igrač. To više što trenutak nije bio relaksirajući, nego ključan za rasplet cijelog susreta. Nakon tog mangupskog pogotka Dinamov borbeni duh bio je posve slomljen.

- Nisam gledao izvođenje kaznenog udarca, nisam vidio ni treći pogodak, koji je postigao Hernani - sa smiješkom je pričao Coppitelli.

Hina/ Dario GRZELJ

Pogledaj, Federico, i uživaj - zaslužio si. Osijek je iznenadio, ma i šokirao, hrvatsku nogometnu javnost tom pobjedom, ali i izvedbom, jer na svaki Dinamov pogodak odgovorio je s dva u mreži Nevistića. Dobro, između toga bilo je vatre pred Malenicom, ali tko će se toga sjećati za koji tjedan. Nitko, ostat će velika pobjeda Osijeka i sjećanje na sjajne poteze za sva četiri pogotka. Promašaji se ne broje i ne pamte, a Osijek je to najbolje osjetio na svojoj koži u nekoliko prethodnih susreta s Dinamom, kada je igrao jako dobro, ali svoje prilike nije pretvarao u pogotke, pa je na kraju patio. Ovaj put su Bijelo-plavi bili spremni uzeti sve što su kreirali. Osijekovi izlasci iz presinga bili su mirni i organizirani, a gotovo su sve takve akcije kretale baš od Dantasa.

- Kada nam je Dinamo činio presing, pokušavali smo i dalje igrati i kombinatorikom doći do njegovih vrata. Naravno da nekada moramo u tome biti izravniji, no opet kažem – jako sam zadovoljan kako su dečki odigrali. Zaslužuju ovakvu pobjedu jer nam to daje samopouzdanje da bismo bili još bolji. Mislim da smo pokazali sve, pobijediti u Maksimiru je nemoguće bez kompletne izvedbe. Suočili smo se s vrlo kvalitetnim protivnikom i uspjeli smo ga dobiti. Kada se odigra takva utakmica s naše strane, onda jednostavno moramo pobijediti. Mislim da smo bili vrlo dobri kako u kreiranju naših akcija tako i u nalaženju prostora prilikom njihova presinga. U obrani smo se postavili malo niže nego inače, no uspjelo nam je stvoriti dobar pritisak na loptu - zadovoljno je pričao Coppitelli.

Kvintet asova

Strašno je važna ta pobjeda. Prije svega za držanje priključka s momčadima iz vrha tablice, a onda i zbog cijele percepcije nove momčadi Osijeka. Izdanja poput ovog u suparnika stvaraju respekt, koji Osijek u dosadašnjem dijelu sezone baš nije imao od protivnika. I da, slatka je pobjeda. Kako i ne bi bila kada Bijelo-plavi u prosjeku u SHNL-u pobjeđuju Dinamo u svakoj osmoj utakmici. Slatka je i zbog Bjeličinih "emocija", jer nije propustio u najavi utakmice naglasiti način na koji se razišao s Osijekom prije dvije i nešto godine. Daj, pusti to, Nenade, jer ta priča više nikome nije važna. Srećom, Coppitelli nije opterećen tim kosturima iz prošlosti. Osijekov trener bavi se sadašnjošću, koja je za njega u Maksimiru postala bajkovita. Ne samo zbog te pobjede već i zbog spoznaje da u momčadi ima baš nekoliko pravih asova. U Zagrebu je to bio kvintet Malenica, Jurišić, Dantas, Hernani i Jakupović. Tu je i Soldo, koji je protiv Dinama pretrčao "sto kilometara". Ako je Dantas mozak ove momčadi, onda Soldo čini njezina pluća. Zapravo, ključnom bi se mogla pokazati Coppitellijeva odluka prelaska na igru s dva napadača, jer otkako je počeo prakticirati taj sustav, momčad je prodisala. Hernani se odlično snalazi u ulozi drugog napadača, promašivao je u početku, no zabio je, i to kako, na velikoj pozornici. Englezi bi njegov pogodak "vanjskom" okarakterizirali kao "golden touch". Iskreno, nije iznenađenje, jer njegova kvaliteta nije sporna. Došao je nespreman, trebalo mu je malo vremena da shvati hrvatsku ligu. Jedno je nepobitno, nakon trijumfa u Maksimiru na Osijek će se početi drukčije gledati, što će biti novi izazov za Coppitellija i momčad u cjelini, jer nije dječja igra tako "iznerediti" Dinamo na njegovu terenu.

Osijek je u naletu, pobijedio je u posljednjih šest od sedam utakmica. Coppitelli ruši loše i zadržava dobre tradicije. Ostaje stršati ta Istra 1961, koja je Osječanima uskratila savršeni učinak u posljednjih mjesec i pol dana, ali nastave li Coppitellijeve trupe igrati ovako, doći će red i na Puljane...