Kutak životnog prostora 73-godišnjeg Osječanina Franje Kovača u Ulici Ivana Zajca potpuno je posvećen i prilagođen Nogometnom klubu Osijek. Kada čovjek tamo dođe i sve to vidi, ima osjećaj kao da je ušao u neki mali muzej Bijelo-plavih.

Puni su ormari i police, oblijepljeni zidovi, uredno je posloženo “milijun” fotografija i mnoštvo tiskovina… Doista nešto što vrijedi doći pogledati.

- Prikupljam sve moguće materijale više od 50 godina. Imam ulaznice iz onog vremena kada je Proleter igrao od 1953. do 1956. u elitnom nogometnom razredu bivše Jugoslavije, a uz to i napisane sastave. Sve je kronološki posloženo po sezonama. Ne znam da to još itko ima u gradu. Skupljao sam i nekadašnje SN revije, zatim magazin Tempo i druge sportske časopise i biltene. Sve sam uvijek arhivirao, i to mi je činilo pravo zadovoljstvo.

Ima Franjo “društvenu iskaznicu” NK Proleter izdanu još 1. ožujka 1958. godine. Pokazao nam je i svoju člansku iz one glasovite 1973., kada je NK Osijek igrao izlučne kvalifikacije za Prvu saveznu ligu protiv Zagreba na prepunom Maksimiru. Vidimo u mnoštvu ulaznica i one s međunarodnih utakmica u Gradskom vrtu, protiv Nottingham Foresta i Milana, ali i s prvenstvenih dvoboja koji su odigrani dvadesetak godina prije…

NK OSIJEK

- Pogledajte, recimo, ove novine…. Nezavisni tjednik koji se zvao Sport iz 1928. godine, zatim Narodni sport kao preteča današnjih Sportskih novosti. Drago mi je da imam i glasilo NK Proleter iz 1956. godine. To je tada bila prava euforija u gradu, kako sam i ja poslije doznao iz raznih priča ljubitelja nogometa. I naravno da me je zanimalo prikupiti ponešto fotografija i tekstova kao svjedočanstvo toga doba. Tu su i izvješća s tadašnjih utakmica na stadionu “Kraj Drave”, a Franjo Rupnik je onda bio neprijeporan, pravi ljubimac navijača, što se vidi i iz brojnih novinskih naslova.

Gledamo fotografije koje sežu još iz vremena prije službenog osnutka NK Osijek u veljači 1947. Dokumentaciju gospodin Kovač posjeduje i iz onog teškog razdoblja Drugog svjetskog rata i o svemu vam može pričati koliko god treba.

NK OSIJEK

- Jedan od najpoznatijih hrvatskih kolekcionara, Ivo Bartolčić ponešto mi je ustupio. Puno sam toga našao na popularnom Buvljaku, odnosno današnjim sajmovima antikviteta. Knjige, monografije i neke leksikone sam kupovao na sajmovima u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Banjaluci, gdje god je bilo. Volio bih još ponešto naći da sve ovo dopunim. Bio mi je i gospodin Dragutin Kerže, koji je pisao monografiju o NK Osijek i satima je ovdje razgledao sve što sam mu pokazao. Ne znam da netko u Osijeku ima nešto slično. Možda i posjeduje, ali mi se nitko takav nije javio. Doduše, ima samozatajnih ljudi koji se ne žele eksponirati. Eto, ja osobno smatram da imam što pokazati. Posjedujem i praktički sve klupske značke koje su izrađene, mislim da mi nedostaje samo jedna.

Gledajući sve to skupa, nismo znali gdje bismo se okrenuli, a Franjo bi nam precizno pojašnjavao sve o brojnim generacijama igrača, legendama, dogodovštinama s utakmica…

- Puno je tu albuma sa sličicama još iz šezdesetih godina. Pogledajte, ovdje su uvrstili u ovaj album trojicu naših igrača, to su Dubac, Glaser i Lechner… Neke sam fotografije poklonio Nenadu Bjelici, čiji je otac tada igrao za belomanastirsku Špartu, pa je poslije došao u Osijek. Nije baš bio najboljeg vida, ali je dobro igrao na desnom krilu. Nešto od svega i prodajem. Imam, na primjer, ulaznicu s finala Kupa prvaka 1991. godine između Marseillea i Crvene zvezde u Bariju. Stavio sam to u oglase i već su se javili neki zainteresirani.

Dakako da je naš ljubazni domaćin skupio i puno odlazaka u Gradski vrt, a nešto je manje, zbog zdravstvenih problema, prisutan na novoj Opus Areni, iako je i nadalje član kluba.

NK OSIJEK

- Na utakmice sam počeo ići negdje početkom 1965. godine. Velika je to razlika u odnosu prema ovom sada. Nekako su svi skupa više “imali dušu”, sada je to više stihijski. Onda se dolazilo masovno, stajali smo jedni uz druge k’o sardine. Bila je i tombola, u poluvremenu su čak organizirane i utrke gledatelja na nekadašnjem stadionu oko kojega je bila speedway staza. Meni je osobno najdraža generacija bila ona u kojoj su dominirali Luks, Grnja, Ljupko, Čarli, Dumba… Mislim da smo bili bolji i jači 1972.-1973. nego one ‘77. kada smo se napokon vratili u Prvu ligu. Znate, nekada je drugoligaško natjecanje bilo vrlo jako. Naravno da sam bio i na onoj nezaboravnoj kvalifikacijskoj utakmici sa Zagrebom u Maksimiru, a pamtim i obaranje rekorda po broju gledatelja u Gradskom vrtu, 1982. s Dinamom…

Nisu on i njegova navijačka ekipa baš uvijek imali novca za kartu, pa su se snalazili na razne načine da bi ipak uživo gledali svoj Osijek.

- Uh, kako smo znali ulaziti na tribine. Na red je svojedobno pazio gospodin iz staračkog doma s nekom prjetećom šibom koju je imao u ruci. Onda bismo žrtvovali nekoga mlađega koji je bio s nama jer bi on projurio pokraj njega kroz vrata stadiona. Redar bi krenuo za njim i onda bismo svi to iskoristili te ušli i bez ulaznica. Ma drukčije je sve nekada bilo…