Ima među navijačima Osijeka, posebno onim mlađim, zasigurno ne baš malo onih koji svoju ljubav i pripadnost klubu pokazuju ne samo dolaskom na utakmice nego i na neki drugi način.

Počelo u vrtiću

Mnoga se djeca iskazuju svojom kreativnošću, a takav je i 13-godišnji Višnjevčanin Filip Ištuk. Učenik je 7.b razreda tamošnje osnovne škole, pravi odlikaš, a upoznali smo ga prije nekoliko godina kada se u Gradskom vrtu pojavio s crtežima nekih naših igrača. Sve se intenziviralo prelaskom NK Osijek na novi stadion.

- Kada sam imao pet godina, u vrtiću sam prvi put uzeo olovku u ruku i počeo crtati. Shvatio sam da imam talenta i da me to privlači, pa sam često nešto ili nekoga crtao. Jednostavno, to volim i sretan sam kada završim nešto što sam počeo. I da pritom ispadne dobro - počeo je Filip svoju priču.

U dahu nam je ispričao kako je i kada nastala njegova ljubav prema klubu za koji navija. Sve je, naravno, krenulo iz obitelji...

- Tata me vodi na utakmice od malih nogu, prvi put sam u Gradski vrt otišao kao petogodišnjak i jako mi se svidjelo. Moja prva utakmica bila je ona protiv Dinama i znao sam već tada da ću stalno tražiti da idemo na stadion. Tata Vjekoslav je vatreni navijač i jako voli Osijek, a sve je to prešlo i na mene. I sretan sam zbog toga. Jedva čekamo svaku domaću utakmicu da idemo na Opus Arenu.

Nacrtao Ivušića i dobio dres

Vratimo se još malo Filipovu crtanju. Zanimalo nas je tko mu je bio prvi "pick" među osječkim profesionalcima i kakve su bile reakcije.

- Prvo sam nacrtao Ivicu, bivšeg vratara Osijeka, i njemu je to baš bilo drago. Donio sam mu taj crtež i zauzvrat mi je poklonio svoj golmanski dres. Uh, baš sam bio jako sretan, jer nisam očekivao takvo što. Oduševio me je tom svojom gestom. Tada sam odlučio nacrtati sve igrače. Najlakše mi je u posljednje vrijeme bilo "pogoditi" Emina Hasića i Arnela Jakupovića, oblik glave im je takav, nekako jednostavan, mislim na nos, bradu, oči... Najzahtjevniji je bio Enis Cokaj, koji mi je i sam rekao da ga je teško "staviti" na crtež. Od sadašnjih prvotimaca nekako mi je najviše vremena uzeo Nikola Čavlina. Prosječno mi za jedan takav uradak treba sat vremena, za one malo teže možda sat i pol. Tehnika je najčešće olovka, ponekad i kemijska. Pokušao sam i s vodenim bojama i temperama, ali sam se previše mučio i nije to na kraju ispalo dobro, tako da sam od toga odustao.

Pokazao nam je naš zanimljivi sugovornik mnoge svoje uratke, na kojima su našlo puno nogometaša voljenog kluba.

- Volim crtati igrače iz Škole nogometa koji onda zaigraju za prvu momčad, poput Antona Matkovića, Domagoja Bukvića, Filipa Živkovića, Ivana Cvijanovića. Najviše su se crtežima oduševili Ivušić i Vedran Jugović, baš se vidjelo na njima da sam ih ugodno iznenadio. Kapetan Jugo mi je inače omiljen igrač, za mene on ima super mentalitet i pravi je vođa. Uz njega mi je posebno drag i Roko Jurišić, koji igra odlično!