Za one sredovječne i posebice starije navijače NK Osijek nema dvojbi kada se u kontekstu najvećih klupskih legendi spominje ime Ivana Lukačevića. Oko njega su mišljenja uvijek bila nepodijeljena jer iz svih priča onih koji su ga imali priliku gledati sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, Luks je bio centarfor koji je privlačio pozornost ne samo golovima nego i karizmom, koju je imao i izvan zelenog terena.

Robustan, snažnog šuta, odličnog skoka i udarca glavom, bio je stalna prijetnja suparničkim obranama i vratarima, dakako i ljubimac osječke publike kod koje je imao poseban status. Ljudi su ga jednostavno obožavali, pa nije mogao proći gradskim ulicama ili sjesti u neki od kafića, a da mu navijači ne prilaze, iskazujući i na taj način poštovanje prema onome što je značio među Bijelo-plavima. Uostalom, status najboljeg strijelca u povijesti kluba već sam po sebi dovoljno govori…

Golgeter posebnoga kova

Zabiti neobranjivo glavom s ruba kaznenog prostora ili pak nekim projektilom izvan šesnaesterca, ponekad i atraktivno “škaricama”, Lukačeviću je bilo svojstveno tijekom cijelog igračkog vijeka.

Ivan Lukačević Luks

NK OSIJEK

Strijelac takvog kova i igračkih osobina danas se baš i ne susreće često na ovim prostorima, tako da i ovdašnji ljubitelji nogometa sjetno pričaju o onim vremenima kada bi Čordaš, Lj. Petrović, Grnja i ostali tražili svojim centaršutovima i točnim proigravanjima našu “devetku” pred protivničkim vratima, znajući da Luks može u svom stilu dovršiti posao i zabiti. Respektirali su ga i njegovi čuvari jer se beskompromisno “tukao” za svaku loptu i prostor iz kojega bi uputio udarac, nikada se pritom ne štedeći u žestokim duelima koje je vodio praktički na svakoj utakmici.

Kultni status kod navijača

Nažalost, pokojni Ivan bio je sinonim odanosti klubu, gradu Osijeku i navijačkom puku ne samo na travnjaku nego i izvan njega. Kao dečko koji je odrastao na selu i probijao se kroz život, bio je svjestan da je kroz nogometnu karijeru dosta toga dobio, ne toliko u materijalnom smislu koliko u statusu koji je uživao među sugrađanima. U stankama između prvenstava bivše Jugoslavije, okušao se igrajući i u dalekoj Kanadi, zajedno s legendarnim Eusebiom i svojim nerazdvojnim “legom” Ivicom Grnjom. Znali su mnogi u našem gradu da je vodio pomalo boemski način života, pa i onda kada se igrački umirovio i zaposlio u Gradskom vrtu kao trener. Nije mu bilo teško raditi ni na održavanju terena jer NK Osijek je njemu jednostavno značio sve. Zato su pristaše Bijelo-plavih tužna srca, sada već prije više od dva desetljeća, primili vijest o njegovoj preranoj smrti u 57. godini. Rođen je 7. listopada 1946., a preminuo 26. srpnja 2003. te je pokopan na osječkom Centralnom groblju. Ivan Lukačević - Luks, legenda za sva vremena!