Nakon druge prvenstvene stanke nogometaši Osijeka svoju prvenstvenu avanturu nastavljaju gostovanjem na šibenskom Šubićevcu.

Rane iz Pule, gdje su Bijelo-plavi doživjeli prizemljenje nakon dobrih rezultata tijekom rujna, valjda su zacijeljele, a u drugu polovinu jesenskog dijela sezone ući će s nezavidnog sedmog mjesta. Istina, kote koje su si na Opus Areni odredili kao realan cilj ove sezone nisu daleko, udaljene su samo dva boda, ali Osječani trebaju konačno pokazati kako se proces o kojem voli govoritii njihov trener Federico Coppitelli doista kreće ulaznom putanjom.

Premalo prilika i pogodaka

U dosadašnjem dijelu sezone dosta se govorilo o "nezasluženim" gubitcima bodova. Istina, Osječani su na samom početku izgledali solidno, ali su bodove gubili zbog grubih individualnih pogrešaka, onda je slijedilo razdoblje u kojem se momčad prilično promijenila, a samim time nestalo je i nekih prepoznatljivih obilježja u igri. Nakon turbonih nastupa protiv Rijeke i Hajduka, u kojima Osijek gotovo da nije zaprijetio vratima svog suparnika, došlo je dosad najuspješnije razdoblje, u kojem je momčad ostvarila četiri vezane pobjede (tri prvenstvene i jednu u Kupu), što je podgrijalo optimizam, ali je onda stigao taj bolni pad u Puli, gdje je do izražaja opet došla poslovična napadačka nemoć. Osijek teško stvara prilike, pa samim time teško i postiže pogotke. O tome će najbolju sliku dati brojke. Osječani su u prvom krugu prvenstva zabili samo devet pogodaka, dakle, jedan po utakmici, što je doista premalo za neka ozbiljnija rezultatska postignuća. Svjestan je toga, vjerujemo, i sam Coppitelli, pa se stanka mogla iskoristiti za poboljšavanje tog segmenta igre. Prije svega mislimo na stvaranje prilika. Nije da se Osijek razbacivao njima u prvih devet utakmica, pa da se može ustvrditi kako je puno promašivao. U tom dijelu napredak je doista nasušno potreban jer nakon Šibenika Osijeku dolazi serija utakmica u kojoj će biti tri derbija. U biti, Osječani su u određenom vakuumu, ono što bi se reklo, ni na nebu ni na zemlji. Nitko ih dosad nije nešto posebno nadigrao kada su gubili, ali nisu ni oni imali naglašenu dominaciju u susretima u kojima su pobjeđivali. I sad je pitanje u kojem će se smjeru pomaknuti iz te neutralne pozicije.

Nedostaje doprinos s krila

Pogrešno bi bilo osporiti Osijekov napadački potencijal. On postoji, samo je prečesto nekako nedorečen. Glavna osovina u tom dijelu mogli bi biti Tiago Dantas i Arnel Jakupović. Oni su svojim kvalitetama sposobni načiniti razliku, a u kojoj će se mjeri to i dogoditi, ipak ovisi o pomoći koju će dobiti od suigrača. Dantas ima kvalitetnu podršku u Marku Soldi, Šimun Mikolčić se još nekako traži u ulozi centralnog veznog, ali igra korektno, a Pušić, koji je sveprisutan u organizaciji napada, uvijek nekako ostavalja dojam da može bolje. Međutim, problemi nastaju "gore", jer Jakupović je nerijetko previše usamljen u napadačkim akcijama. To možemo pripisati nedorečenosti krilnih igrača. Anton Matković ne snalazi se uz aut-liniju tako dobro kao dok je igrao u sredini uparen s Mierezom. U prvenstvu još nije postigao pogodak, nije ga zabio ni Domagoj Bukvić, a slično je skroman učinak i s druge, lijeve strane. U biti, od svih Osijekovih ofenzivaca dosad se u prvenstvu u strijelce upisao samo Jakupović, dvaput, a preostalih sedam pogodaka djelo je veznjaka ili braniča. Po dva su zabili Jugović i Soldo, a jedan Pedro Lima, Pušić i Jurišić.

Ako se stvari na planu efikasnosti ne budu popravile u razdoblju koje dolazi, Osijek će teško moći ostvariti napredak na prvenstvenoj ljestvici, to više što mu ni obrana nije baš granitna. Opet se vraćamo na isto, jer Osječani su u tim pokazateljima negdje u sredini SHNL-a, pa se u nekom smjeru trebaju početi pomicati. Valjda će to biti prema boljem...