Nogometaši Osijeka prvi krug SHNL zaključili su s čak pet poraza u devet susreta. Ne treba uopće naglašavati koliko je to poražavajuća spoznaja, jer toliki broj poraza osječka momčad još ne tako davno ne bi doživjela ni u cijeloj sezoni.

Primjera radi, prošle sezone, koja je bila turbulentna, peti poraz stigao je u 14. kolu, godinu prije, kada je također bilo priličnih previranja, petu utakmicu Osijek je izgubio u 16. kolu. One dvije Bjeličine sezone sramota je i stavljati u ovaj kontekst. Naime, kada je došao na kormilo Bijelo-plavih, u sezoni 2020./21., Bijelo-plavi su s Bjelicom doživjeli samo tri poraza (dva su se te sezone dogodila prije nego što je preuzeo momčad, nap. a.), a sljedeće sezone 2021./22. Osijek je u cijelom prvenstvu poražen samo četiri puta.

Podrška ili trpljenje?

Brojke su neumoljive, pa je pomalo neuobičajeno što je trener Federico Coppitelli još uvijek "u sedlu".

Federico Coppitelli

GOJKO MITIĆ

Prije bi trener već odavno bio "gurnut niz stepenice" nakon tako skromnih rezultata. Sad, pitanje je ima li on podršku ili ga se samo trpi, jer je ova sezona unaprijed označena kao tranzicijska. Bila ona tranzcijska ili ne, Osijek uvijek za cilj mora imati plasman u Europu. Što zapravo čuva Coppitellija? Više je čimbenika. Prvi je taj što su se klupski čelnici "umorili" od čestih promjena trenera, pa su, bar tako stvari stoje u ovom trenutku, odlučili Federicu dati priliku do kraja polusezone, kada će se povući crta i odlučiti kojim će se putem krenuti dalje. Jasno, to ne isključuje Coppitellijev nastavak osječke priče, jer do kraja polusezone još uvijek stigne popraviti rezultate. Drugi, jednako važan, čimbenik koji čuva leđa Talijanu jest taj što je bio izbor sportskog direktora Josea Bota. U hrvatskim okolnostima možda čudno jer se u nas sportski direktori ponekad olako odriču svojih trenerskih izbora. Boto čvrsto stoji iz Coppitellija jer vjeruje kako je baš on dobar izbor za ono što Osijek želi, a to je razvoj mladih igrača i stvaranje nove momčadi. I tako će, kao uvijek, vrč ići na vodu dok se ne razbije, točnije, dok se jednog jutra predsjednik Ferenc Sakalj ne probudi dovoljno ljut zbog slabih rezultata, pa ne potjera dovraga i Bota i Coppitellija.

Važne odluke

Nismo baš sto posto sigurni da Federico ima unisonu podršku u klupskom čelništvu. Osim toga, znate stare hrvatske navade. Kad ti javno dajem podršku, to zapravo znači kako si u velikom problemu. Federico je potrošio velik broj kredita, u to nema sumnje, ali ostao je još poneki, pa za njega nesumnjivo dolazi ključno razdoblje, u kojem će morati donijeti neke važne odluke. Prvo što treba jest učiniti momčad "krvoločnijom". Osijek prečesto u prvenstvenim susretima izgleda ležerno i svilenkasto u duel-igri. Dečki bi trebali shvatiti kako je u utakmicama protiv Istre 1961, Šibenika, Varaždina i sličnih suparnika borba za svaku loptu zapravo mali rat. I dok se taj pristup ne promijeni, neće biti sreće. Druge su stvari vezane uz same trenerove odluke oko izbora momčadi, koje ne izgledaju uvijek logične. Soldo na ofenzivnom veznom izgleda kao "žrtva kraljice za pijuna", jer njegovi ulasci iz drugog plana jedno su od rijetkih bogatstava koju ova momčad ima, a na toj poziciji je ipak limitirana prostorom. Pa onda muke s krilnim igračima, čiji je doprinos dosad vrlo skroman, pa Jakupović, napadač koji zna i može surađivati, ali prečesto nema s kime, pa Herani, koji je očito dolazak u Osijek doživio kao "laganu šetnju kroz park". Čovjek je dobar igrač, u to nema sumnje, ali je njegov govor tijela na terenu užasan. Previše ga, brate, "pimpla" s loptom, bez prave strasti i energije. I ta Ahilova peta na desnoj strani obrane...

Vrijeme je da iz Federica iziđe iskonski Talijan, jer oni su uvijek inzistirali na žustrom i agresivnom nogometu, koji je Osijeku nasušno potreban.