Sad se može reći da je NK Osijek zajahao pobjednički val. Četvrti trijumf u nizu, treći prvenstveni, već je ozbiljna stvar, a još je bolja vijest što igra i ideja Bijelo-plavih opet počinje dobivati jasne konture.

Varaždin je bio neugodan suparnik, na Opus Arenu nije se došao braniti, a vidjeli smo i pomalo specifičan način igre, zbog koje Varaždinci primaju malo pogodaka. U njihovoj igri nema previše rizika. Napadaju uglavnom dugim i preciznim dijagonalama, koje suparniku ne pružaju mogućnost brze tranzicije, kao što to može biti prilikom pogrešaka u kombinatornom nogometu. Izrečenim nimalo ne želimo ni na kakav način podcijeniti igru Varaždinaca, već samo naglasiti s kakvim se izazovom susrela obrana Osijeka. Većim dijelom utakmice dobro se nosila protiv toga, problemi su postojali na početku i na samom kraju utakmice, kada očito koncentracija osječke momčadi nije bila na željenoj razini. No to su sad već detalji, o kojima je puno ugodnije raspravljati s nova tri boda u džepu. Osim toga, nakon četvrte uzastopne pobjede red bi bio pričati o dobrim stvarima, a probleme ćemo ostaviti na rješavanje onom koji je za to zadužen - treneru Federicu Coppiteliju.

Konačno - Arnel

Prva dobra vijest - Arnel Jakupović počeo je zabijati. Možda će pregrubo zvučati, jer čovjek je odigrao tek četiri susreta za Osijek, ali kada se za nekoga plati milijun eura odštete, onda se ne očekuje da se prilagođava tri mjeseca. Nekad se kaže - početnička sreća, ali kod Arnela je priča bila obrnuta. On je u prvim nastupima za Bijelo-plave imao početničku nesreću. Promašivao je neke prilike, a protiv Varaždina smo se uvjerili kako su ti promašaji bili tek puka slučajnost. Za početak, nije zabio jedan, nego odmah prva dva prvenstvena pogotka. O prvom će se još dugo pričati jer je pogodio iz slobodnjaka s 30-ak metara. Takvu bombetinu s takve udaljenosti već jako dugo nismo vidjeli na osječkim stadioma. Možda još od 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je golove s takvih udaljenosti zabijao Branko Karačić, a znao se poneki potkrasti i Aleksadru Metlickom. U novije vrijeme imao je Osijek Petra Bočkaja, kojem se tepalo "Pero bombardero" zbog sjajnih slobodnjaka, ali teško nam se sjetiti da je Bočkaju uspjelo zabiti baš s takve udaljenosti.

- Odlučio sam pucati, dobro sam je baš pogodio. Imao sam i u prošlim utakmicama svoje šanse, radim i trudim se da postignem što više pogodaka, danas sam zabio i nadam se da ću nastaviti tim putem. Kod drugog gola smo ih lijepo izigrali, bila je dobra akcija i završila je na najbolji način. Imali smo još prilika, naravno da u svakoj situaciji nastojimo zabiti, ali ne ide to baš tako. S druge strane, nije ugodno kada primiš gol pri kraju utakmice, ali smo ipak izdržali do kraja i sačuvali pobjedu - rekao je Arnel Jakupović, dvostruki strijelac protiv Varaždina.

Rekacije prije i nakon tog Jakupovićeva projektila bila su baš zanimljive. Kolega Dario Andraković s Televizije Slavonije i Baranje, prije negoli će Jakupović raspaliti po toj lopti, glasno se zapitao: Pa neće valjda odatle pucati? Već i ta reakcija govori kako smo gotovo zaboravili da je i s takvih distanci moguće zatresti suparničku mrežu, a još je bolja bila reakcija na tribinama, gdje se su ljudi nakon pogotka u nevjerici držali za glavu ili su rukama prekrivali lice. To su rekacije pravih nogometnih zaljubljenika i znalaca, koji su bili svjesni da su svjedočili posebnom trenutku. Međutim, nama je još ljepši bio drugi pogodak, jer ga je Jakupović zabio na pravi šukerovski način. Briljantno primanje lopte, koju je dobio malo iza leđa, i onda munjevita i precizna realizacija. To je bio pravi dašak magije majstora kakve smo nekada imali prilike gledati od igrača u bijelo-plavom dresu. O Jakupovićevoj partiji sa zadovoljstvom je pričao i trener Federico Coppitelli.

- Poznam ga odavno, još iz vremena kada je igrao za Juventusovu Primaveru. Tada sam bio trener Torinove Primavere, a Jakupović nam je redovito zabijao. U posljednje vrijeme sam ga malo zadirkivao i govorio mu kako je dokazao da može zabijati protiv mojih momčadi, ali kada će to početi za moju momčad. Znao sam da ima dobar i jak udarac, ali, iskreno, nisam očekivao da će ga zabiti s takve udaljenosti.

Jakupović je zaslužio naslovnice, ali bilo bi vrlo nepravedno ne istaknuti još neke ljude koji su tog poslijepodneva odigrali jako dobre utakmice. Tiago Dantas prije svih. Master mastermind na sredini terena. Kakva lakoća i brzina nalaženja pravog rješenja u svakom trenutku. Možda će njegov nogomet najbolje opisati tvrdnja - njegovi potezi i odluke podsjećaju na Luku Modrića. Time smo sve rekli i nema se tu više što dodati. Tiago Dantas je vjerojatno najbolji veznjak kojeg je Osijek imao u posljednjih 20-ak godina. Još od početka ovog tisućljeća, kada je igrom Osijeka kao igrač dirigirao Nenad Bjelica. Ništa manje pohvale ne zaslužuje stoperski tandem Tuia-Jelenić. Talijan je dočekan sa skepsom, prije svega zbog godina. Kao da ih ima 100, ali čovjek je odmah pokazao što je pravi talijanski stoper. Uvijek pravovremen i s jednostavnim rješenjima. Takve stopere najviše se cijeni u nogometu ove razine, na kojoj igra Osijek. Jelenić je, pak, bio već standardno kvalitetan, pa su Tuia i on doista bili prave stijene osječke obrane.

Vizija

Osijek je generalno odigrao dobro prvo i opreznije drugo poluvrijeme, što nije čudno s obzirom na trenutak u kojem se nalazi. Bijelo-plavima je još uvijek važnije skupljati bodove nego komplimente, ali sviđa nam se ono što se počelo nazirati u igri Osijeka. U biti, znali smo još od priprema kakav nogomet želi igrati Coppitelli, ali proces je zastao zbog velikih promjena u igračkom kadru u završnici prijelaznog roka. No sada su se kockice opet počele slagati. Osijek će prije ili poslije početi igrati brzo, a kada će se to dogoditi, ovisi o tome koliko će brzo igrači biti spremni prihvatiti taj zahtjev.

- Možemo govoriti o vrlo dobrom prvom i opreznijem drugom poluvremenu, ali ukupno sam zadovoljan time što smo uhvatili i držimo kontinuitet dobrih rezultata. Danas su odlični bili Tiago Dantas i Jakupović. Oni će i dalje biti naša snaga, jer što više igraju zajedno, bit će još bolji. Ne odnosi se to samo na njih, nego na cijelu momčad. Ta utakmica donijela nam je i određene izazove jer smo zbog ozljeda bili prisiljeni mijenjati igrače, a s njima i način na koji igramo. Nije isto kada su na krilu Matković ili Bukvić. Različit su tip igrača i prema tome moramo prilagođavati igru. Imali smo vrlo lijepih akcija, kombinirali smo brzo, ali smo previše komplicirali u završnici akcija. Imamo nekoliko igrača s dobrim vanjskim udarcem poput Datnasa, Pušića ili Mikolčića, Solde, pa smatram da bismo taj segment trebali više iskoristiti kada se pruži prilika. Ponekad mi se čini kako tražimo idealna rješenja u završnici akcija, a to nije uvijek dobitna kombinacija - zaključio je Federico Coppitelli, trener osječke momčadi.

Na kraju možemo samo pomalo paradoksalno zaključiti - Osijek igra sve bolje, a gledatelja je na tribinama Opus Arene sve manje.