Prošli tjedan za nogometaše Osijeka i njihove navijače napokon je donio dobre vijesti. Tri vezane pobjede, prvenstvene protiv Slaven Belupa i Lokomotive te ona u susretu 1/16 finala SuperSport hrvatskog Kupa protiv Varteksa, popravile su sumornu atmosferu koja je vladala na Opus Areni u uvodnom dijelu sezone.

Trener Federico Coppitelli suočio se s klasičnom hrvatskom stvarnošću kada je u pitanju planiranje momčadi. U pripreme je krenuo s jednim, a prijelazni rok završio je s prilično drukčijim rosterom, pa je praktično od početka rujna bio prisiljen krenuti ispočetka s uigravanjem. Prvi rezultati su stigli, ali Osijek još uvijek nije nešto posebno uvjerljiv.

Muke s realizacijom

Minimalne pobjede protiv Slaven Belupa i Lokomotive otkrivaju koliko je put prema cilju, koji si je Coppitelli zacrtao, zapravo težak. Ima ona jedna poznata nogometna izreka kako ljepota i efikasnost igre donose zadovoljstvo, ali rezultatski uspjeh donosi obrana. Osijek u posljednja dva prvenstvena susreta nije primio pogodak, što samo opravdava tu izreku koja je patentirana u Italiji, domovini Osijekova trenera. Zloglasni catenaccio (brava u prijevodu na talijanski jezik, nap. a.) smislio je Helenio Herrera u prvoj polovini 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je bio trener milanskog Intera. Najčešće je pobjeđivao baš s 1:0, kako su Bijelo-plavi slavili protiv Koprivničana i Lokosa. Talijani su dugo živjeli pod stigmom catenaccija, ali Federico Coppitelli sigurno nije njegov sljedbenik. Prema treninzima koje smo gledali tijekom priprema u Austriji Federicova ideja nije obrambeni nogomet, već kombinatorni, s napadačkom orijentacijom, reposjedom i visokim presingom. No lako je imati "recept", a manogo je za njega teže nabaviti sastojke kako bi konačan proizvod bio uzbudljiv. Naravno, u svemu tome nisu pomogle ni rezultatske muke s kojima se Osijek susretao tijekom kolovoza. Iz Europe je ispao bez izgubljene utakmice, a u prvenstvu je bez pobjeda ostajao na čudne načine. Coppitelli je to nazvao "školarinom", ali istina je ipak ponešto drukčija i nema baš nikakve veze s njegovim nogometnim idejama. Jednostavno, nije dobio dovoljan broj igrača s čijim bi kvalitetama mogao svoje zamisli provesti u djelo. I zato još ne treba o njemu i njegovim trenerskim karakteristikama donositi konačan sud. Ako ćemo iskreno, obrisi Federicovih taktičkih zamisli zapravo su se brzo počeli ukazivati, ali onda mu se momčad zbog raznih razloga počela osipati. Odlazili su ili se ozljeđivali stožerni igrači, a kada tako naglo izgubiš jezgru, dospiješ u probleme. Coppitelli stvara nove konture, a danas mu je glavni problem - realizacija. Ni to nije novost kada je Osijek u pitanju, jer ta se anomalija znala nerijetko pojavljivati u posljednje vrijeme. Bijelo-plavi su posljednjih godina živjeli na reralizatorskom umijeću Ramona Miereza. On je u četiri godine provedene u gradu na Dravi zabio četvrtinu svih prvenstvenih pogodaka NK Osijek. Bijelo-plavi su ih u sezonama 20./21., 21./22., 22./23. i 23./24. ukupno zabili 222, a čak je 56 potpisao argentinski bik, imao je i onu jednu promašenu sezonu 21./22., u kojoj je zabio samo triput. Osjeti se to itekako jer u tri susreta s Ramonom u momčadi ove sezone Osijek je zabio sedam pogodaka (Mierez ih je spremio tri), a u ostalih devet utakmica samo deset pogodaka, s tim da su tri postigli protiv Varteksa. Svi ti podaci dovoljno će reći koliko je Osijek izgubio njegovim odlaskom te koliko će ga teško nadoknaditi.

Težak teret za Jakupovića

Zapravno, gotovo je iluzorno pomišljati kako u današnjim tržišnim odnosima Osijek može pronaći igrača sličnih vrijednosti za novac kojim raspolaže. Ako se neki novi Mierez i pojavi, prije će se to dogoditi kroz odrastanje u Školi nogometa, ali ako se takav i pojavi, teško da će se na Opus Areni zadržati toliko dugo kao Ramon. Rješenje nedostatka golgetera Osijek je pronašao u susjednoj Sloveniji u Arnelu Jakupoviću On je u dresu Maribora imao zavidnu statistiku, ali početak života u bijelo-plavom za njega nije baš idealan. Odigrao je četiri susreta, zabio je nejakom Varteksu, asistirao protiv Slaven Belupa, a učinak mu je, posebno, u susretima protiv Varteksa i Lokomotive, sigurno mogao biti bolji. Promašivao je velike prilike ili smo možda mi postali razmaženi jer nas Mierez nije naviknuo na veliku potrošnju prilika. No, u svakom slučaju, Jakupovića treba pričekati, ali i razumjeti. Težak teret nosi na svojim leđima jer nije isti tip napadača kao Ramon, koji je neumorno terorizirao suparničke obrane tražeći kontakt-igru. Jakupović je drukčiji tip, koji se više voli prikradati i koristiti prazne prostore. Za takvog centarfora treba imati jasno razrađenu ideju igre, na čemu Coppitelli, nadamo se, radi. Već smo u uvodu teksta zaključili kako je obrana temelj dobrog rezultata, a dolaskom iskusnog talijanskog stopera Tuije ona je učvršćena, no za pobjeđivanje u serijama potrebni su - pogodci. Gotovo nestvarno zvuči podatak da se nijedan Osijekov igrač koji je po vokaciji napadač u prvenstvu još nije upisao u strijelce. Zabijali su bekovi i veznjaci, a jedine pogotke od napadači su zabijali u Europi. Anton Matković zabio je u oba susreta protiv Zire, a Domagoj Bukvić bio je strijelac u susretu s Levadijom.

Iz svega se može samo zaključiti kako Coppitelli pod hitno treba probuditi svoj napadački arsenal jer u suprotnom će teško nastaviti pobjedničkom stazom kojom su on i momčad krenuli prošlog tjedna.