Napokon! Nogometaši Osijeka došli su do prve prvenstvene pobjede ove sezone kojom je prekinut post od gotovo mjesec i pol dana. Posljednji put su se navijači Bijelo-plavih pobjedi imali priliku radovati još 4. kolovoza, kada je u Tallinnu svladana Levadia. Pobjeda nad jedinom momčadi koja je u dosadašnjem dijelu sezone bila lošija od Osijeka bila je teška i trpka. Kod osječke momčadi osjetila se silna nesiguranost i bojažljivost, a osobito se to odnosi na drugi dio susreta, u kojem se Osijek više orijentirao na branjenje minimalne prednost protiv posljednjeplasirane momčadi SHNL-a. Na kraju je stvar morao spašavati vratar Marko Malenica, koji je u drugoj minuti sudačke nadoknade skinuo čisti zicer Martinoviću, čime je bodove ostavio na Opus Areni.

Očajnička želja

Prva pobjeda je tu, ali ona nikako ne smije zamagliti priličan broj problema koje Osijek ima u igri. Opet je nedostajalo agresivnosti, Koprivničani su uzeli gotovo sve duge lopte, a posebno u oči upada plašljivost Bijelo-plavih. Igrali su i ponašali se baš poput momčadi koja se grčevito bori za opstanak, a to je nešto što ne želimo gledati. Trener Federico Coppitelli sav se "upljuvao" od objašnjavanja kako Osijek ima "mladu momčad, kako je proces u tijeku", ali takvim stilom igre i stavom njegova momčad nikada neće steći pobjednički mentalitet. Ne želimo biti prekritični, jer shvaćamo sve probleme kroz koje je Coppitelli prolazio zbog nestabilne klupske sportske politike, ali način na koji Osijek igra jednostavno ne izgleda dobro. Možda se stvari promijene ako uspiju povezati dvije-tri pobjede, ali trenutačno se kompletna priča vrti isključivo oko načina igre. Bijelo-plavi su igrali kao da imaju "metlu u stražnjici". Uštogljeni, spori, preplašeni. Čista "ziherica". Valjda to mora tako biti kada ti nad glavom visi tako silan imperativ pobjede, a ti u momčadi imaš "malo dobrih ljudi" koji su se u stanju nositi s tim.

- Igrali smo tako da ne želimo pogriješiti, a kada se tako igra, onda se pogreške obično događaju - prokomentirao je nastup svoje momčadi Federico Coppitelli pa dodao:

- Naša je prezentacija bila dobra, naravno ne i kompletna, jer to još nije moguće. U drugom poluvremenu smo imali dosta naivnih pogrešaka koje remete ritam igre. Kao da smo se uplašili pobjede, što nije neobično za mlade dečke poput naših. Nadam se kako su svi vidjeli koliko smo željeli tu pobjedu.

Vidjeli smo tu, doslovce, očajničku želju da se sačuva vodstvo. No dobro, bodovni konto je malo obogaćen, ali u igri se toliko toga mora promijeniti ako Osijek želi uhvatiti bilo kakvu pobjedničku seriju.

Dantas je primjer

Što se osim bodova može dobro izvući iz te utakmice? Svakako vratar Marko Malenica, no on je već provjerena vrijednost, a našao se u zapećku samo zbog "fantazuka" sportskog direktora Josea Bota. Dobar je bio debi iskusnog talijanskog stopera Alessandra Tuije, ali važan je jedan drugi detalj. Osijek već dugo nije imao tako dobrog veznjaka kakav je Tiago Dantas. On je u stanju povući momčad, on ima taj pobjednički mentalitet u sebi jer dolazi iz velikog kluba, pa samo možemo upaliti svijeću i vjerovati kako će ga uspjeti prenijeti na većinu suigrača, koji ga nemaju. I to je to što se dobih stvari tiče. Ona loša, za što trener nije kriv, loša je selekcija tijekom ljeta. To se prije svega odnosi na bočne igrače. Danas je teško igrati napadački ako na bekovskim pozicijama nemaš kvalitetna rješenja. Lijevo je Jurišić u redu, ali desna strana je rak-rana. Protiv Slaven Belupa zaigrao je Emin Hasić, koji nije bek. Odradio je posao zanatski, ali taktički se prilično mučio.

- Htjeli smo dobiti balans u visini kod prekida. Imamo puno niskih igrača. Hasić nije bek, ali silom prilika morao je odigrati tu poziciju - objasnio je Coppitelli.

To su stvari na koje on ne može utjecati. Isto kao ni na činjenicu da je Arnel Jakupović još uvijek "strano tijelo" u momčadi. No to i nije čudno, jer čovjeka ima više utakmica nego treninga sa suigračima.

I tako, Coppitelli u ovom trenutku malo toga može razvijati jer mora gledati kako sačuvati posao. Tko mu na tome može zamjeriti? n