Osijek je opet bio blijed, ali je Splićane do pobjede pogurao - Mario Zebec
Frustrirajuća je Osijekova nemoć u organizaciji napadačkih akcija
Ni na Poljudu ništa novo. Osijek je doživio četvrti prvenstveni poraz u prvih pet kola i tako zaključio "crni kolovoz". Iskreno, nije problem u porazu, već u načinu na koji je igrao Osijek. Prvih 20-ak minuta kako-tako, a ostatak susreta nikako. Bez ideje, bez agresivnosti, bez prave napadačke prijetnje. Pojednostavit ćemo - razočaravajuće. To više što ni Hajduk nije bio neka sila.
Osijek je bio loš, ali Splićane je do pobjede pogurala kriva procjena suca Marija Zebeca. Ni to nije nikakva novost. Jednostavno nam nije jasno u kojem svemiru Prpić nije načinio prekršaj nad Jakupovićem u začetku akcije iz koje je postignut odlučujući pogodak. Ako lakat u zatiljak nije prekršaj, onda doista više ne znamo što prekršaj jest. I još je Zebec bio upozoren od VAR sobe koja je očito taj dvoboj Prpića i Jakupovića na sredini terena doživjela kao prekršaj. No Zebec, nesiguran kao i uvijek, tupo je zurio u monitor, pa se vraćao još jednom tupo zuriti u njega i onda donio pogrešnu odluku.
Ništa novo kada je Osijek u pitanju jer sve sporne situacije već se dugo sude protiv Osijeka. I možemo mi jaukati, ili kako se to danas kolokvijalno naziva "kmečati", ali to je činjenica. Problem je što je uvijek u režiji istih ljudi i nitko ništa ne poduzima kako bi se to promijenilo
Samo Malenica
I dosta o suđenju jer treba pričati o mnogo većem problemu - načinu na koji Osijek igra. "Kmeči" i Osijekov trener Federico Coppitelli. Uvijek mu nešto nedostaje, stalno priča o propuštenim prilikama u ranijim susretima, opravdava se mladom momčadi i neuspješno uvjerava sve oko sebe kako su on i momčad na pravom putu. Niste, Federico. Ne da niste na pravom putu nego više nitko ne zna jeste li na bilo kakvom putu. U Osijekovoj igri nema ničega za što bi se čovjek mogao uhvatiti. Gdje su agresivnost, hrabrost, kreacija, ideja? Nema ih. Srećom, imao je Coppitelli dovoljno mudrosti na vrata postaviti Marka Malenicu, koji je svojim intervencijama spriječio uvjerljiviji poraz. Marko je bio doslovno jedina Osijekova svijetla točka tog susreta. Sve ostalo bilo je - mizerno.
- Malenicu sam postavio na vrata jer sam zaključio kako nam nedostaje iskustva na terenu. Došli smo u Split s dosta problema. Pušić i Jugović, koji su nam najvažniji igrači, imali su zdravstvenih problema. Nakon 20-ak minuta ozlijedio se Ademi, pa su zbog svega toga na teren morali igrači koji su nam se tek priključili poput Tiaga Dantasa ili Jakupovića. U početku je to bila posve izjednačena utakmica. Imali smo određene ideje koje nismo uspjeli provoditi u ofenzivnoj trećini. U drugom poluvremenu Hajduk je bio bolji, poveo je, a mi smo u završnici susreta učinili velike napore ne bismo li došli do izjednačenja. Ni kriterij suđenja nam nije išao naruku. Nije to nikakav izgovor za poraz, već samo moj stav. Ne tražim alibije za slabe rezultate, već samo razumijevanje naših navijača u kakvoj smo se situaciji našli nakon odlaska nekih jako važnih igrača - rekao je Federico Coppitelli, trener nogometaša Osijeka.
Možemo ga razumjeti, ali razumjeti treba i on sve nas. Dokad ćemo slušati objašnjenja, opravdavanja i priče o tome kako je Osijek zaslužio više? Federico mora hitno početi vući odvažne poteze jer sada su jedini "plan i program" postale pobjede i osvajanje bodova. Bajke o razvoju mladih igrača privremeno trebaju otići na čekanje.
U stanci je spas
Pred Osijekom je razdoblje u kojem treba krenuti spašavati sezonu dok situacija ne postane još kompliciranija. Istina, rana je faza prvenstva, ali zavaravanje razmišljanjem kako će stvari same od sebe postati bolje vrlo je opasno. Coppitelli vidi napredak, a što vidimo mi? Mlitav i mekan pristup, premalo sprinta u igri, nesigurnosti u obrani, posebno na bočnim pozicijama, potpuno nejasne napadačke ideje zbog kojih ozbiljno stagnira Anton Matković. Zbog čega u momčadi nema Pedra Lime, koji u ovom trenutku može donijeti bar malo napadačkog uzbuđenja? Ma mogli bismo takva pitanja nizati do sutra, ali Federicov odgovor će uvijek biti isti.
- Osjećam da smo na dobrom putu. Imamo dobrih igrača, postat ćemo dobra momčad. Samo moramo nastaviti raditi - ponavlja poput papige Coppitelli.
Može pričati što želi, ali malo tko mu vjeruje. Opet, vjeruju mu oni koji odlučuju. Klupski čelnici i sportski direktor Jose Boto spremni su mu pružiti priliku za iskupljenje u susretima koji dolaze nakon prvenstvene stanke. Sljedećih pet utakmica odredit će Coppitellijevu sudbinu.
- Dolazi nam prvenstvena stanka u kojoj ćemo moći raditi s igračima koji su došli u završnici prijelaznog roka. Uvjeren sam da ćemo već protiv Slaven Belupa, koji je naša prva prvenstvena utakmica nakon stanke, pokazati bolje lice od ovih koja smo imali protiv Rijeke i Hajduka - poručuje Coppitelli.
Obećanjima nikad kraja, a rezultatima ni traga ni glasa. Itekako je zamarajući taj Federicov "pravi put"...