"Klempavo" su nogometaši Osijeka ušli u novu prvenstvenu sezonu. Domaći poraz od Šibenika, koji je povratnik u elitu hrvatskog nogometa, sigurno nije bio ukalkuliran u kratkoročne planove.

Jutro nakon susreta još uvijek je teško bilo prihvatiti taj poraz jer nam je cijelo vrijeme prolazilo kroz glavu pitanje "od koga su Bijelo-plavi to izgubili"? Odgovor je ponudio trener Šibenika Mario Carević, koji je priznao kako je njegova momčad tek u nastajanju, još nesposobna pratiti ritam prvoligaškog nogometa jer u njoj ima igrača koji su odigrali svoje prve seniorske minute. Mi ćemo dodati kako je u toj momčadi bilo igrača koji u Osijeku nisu mogli ni primirisati ozbiljnom statusu poput Bakića ili Kolege. I od takve je momčadi Osijek uspio nekim čudom izgubiti. Tipično, utakmica koju je samo Osijek i mogao izgubiti. Iskreno, taj poraz od Šibenika doživjeli smo bolnije od onog protiv Kizilžara prije dvije godine jer Kazahstanci su sami zaslužili tu pobjedu, a Šibeniku su je Bijelo-plavi jednostavno poklonili. Jedina stvar koju nisu smjeli napraviti bila je samo ne pobijediti same sebe. Zar je to toliko teško bilo izbjeći?

Veliki kiks

Ispalo je da jest. Šibenik je preživio pravu kanonadu jer Osijek je 29 puta pucao prema njegovim vratima, imao je 16 udaraca iz kuta, 77 posto loptu u svom posjedu i opet - ćorak. Osjećaji su zato podijeljeni jer Osijek nije igrao loše, ali isto tako nije pronašao način popraviti dvije kardinalne pogreške svog vratara Nikole Čavline. No bilo je još nekih nejasnih stvari u odabiru momčadi te u samoj igri. Odabir ćemo ostaviti na dušu Federicu Coppitelliju, ali način na koji koristi Ramona Miereza potpuno je pogrešan. Već smo se 500 puta uvjerili kako Ramon nije napadač koji treba dolaziti duboko po loptu, te preko njega graditi igru. Osijek je takve pokušaje znao skupo plaćati i u prošlosti, no Coppitelli to ne zna, pa mora naučiti. Ramon je prije prvog pogotka čistu loptu poklonio gostima, a nakon toga se razvila akcija u kojoj je na kraju Čavlina ispao konačni tragičar. Uglavnom, bio je to susret u kojem se Šibenik malo toga pitalo, ali odigralo se naopako. Bijelo-plavima se ne može puno toga zamjeriti kada je igra u pitanju, ali bolno je koliko jefitno i lako primaju pogotke.

- Lako je, ali u isto vrijeme i bolno komentirati utakmicu. To više što je to bio prvi prvenstveni susret pred našim navijačima. Željeli smo im priušititi užitak, imali smo veliku njihovu podršku na kojoj im zahvaljujem, zaslužili smo bolji rezultat, ali ga spletom okolnosti nismo uspjeli ostvariti. Teško mi je objasniti što se dogodilo tijekom susreta. Ne mogu igrače okrivljavati za ovaj poraz. Igrali smo dobro, ali nije ispalo onako smo željeli. To je nogomet - pričao je Federico Coppitelli, trener nogometaša Osijeka.

GOJKO MITIĆ

Ne, Federico nije to nogomet. To je kiks, i to veliki kiks, ali natrag se ne može. Da se igralo sto puta protiv Šibenika, Osijek bi 99 utakmica pobijedio, ali te večeri sve je krenulo i završilo naopako.

Čavlina tragičar

U nogometu se malo toga događa slučajno. Čavlina je u sve tri dosad odigrane službene utakmice imao "žute minute" kada je u pitanju igra nogom, ali nije naučio lekciju. Bilo je samo pitanje trenutka kada će te njegove ekshibicije biti kažnjene. I sada ga je pogodilo teško. Napravio je dvije početničke pogreške koje nisu plod njegove nekvalitete, već isključivo ležernosti. Nikola se jednostavno mora uozbiljiti i biti mnogo koncentriraniji ako želi sačuvati "jedinicu" jer krivac je za sva tri pogotka koja je Osijek primio u prve tri službene utakmice.

- Čavlina? Događaju se takve stvari, ponekad kroz pogreške treba rasti. On ima puno kvaliteta, jak je u glavi, nema problem sa samopouzdanjem, pa vjerujem kako će proći kroz ovo bez većih problema. Mlad je, ponekad požuri s nekim odlukama, griješi, a pogreške vratara se uvijek najviše vide. Vjerujem kako shvaća situaciju, te da će naučiti iz ovih pogrešaka. Moramo mu dati podršku i čekati ga - komentirao je trener Bijelo-plavih pogreške svog vratara.

Lijepo rečeno, ali problem je u tome što Čavlina nije doveden kako bi ga se čekalo, već kao pojačanje, što na početku svog puta u Osijeku ne opravdava. Inače, dosta je proturječnosti izazvalo zviždanje publike upućeno na njegovu adresu nakon što je primio drugi pogodak. Zviždalo se pri svakom njegovom kontaktu s loptom, što je situacija koja je doista pravi raritet kad je osječka publika u pitanju. Navijači su tako izrazili svoje nezadovoljstvo i tko im na tome može zamjeriti? Uostalom, Čavlina će tako brže shvatiti što znači biti igrač Osijeka. Ne može se tako ležerno pristupati poslu jer osječka publika to prepoznaje i ne voli. Opet, glupo bi ga bilo sad pokopati. Pogriješio je jer je čovjek, no više nas zabrinjava što nije puno naučio iz pogrešaka koje je činio u susretima protiv Levadije, već je nastavio preopušteno, pa je dobio po ušima. Nažalost, očito je morao to naučiti na teži način. Čavlina je bio tragičar bez dvojbe, ali malo dublji pogled otvorit će još neka pitanja iz tog susreta. Prvo i osnovno - što se događa s Ramonom? On nije ponudio svoju uobičajenu radnu etiku i borbenost.

Jedan poraz, pa bio on i tako bolan, nije kraj svijeta. Sada ćemo tek vidjeti ima li ova momčad pravi karakter jer pravi izazovi tek dolaze. U četvrtak Zira pa u nedjelju prvi derbi SHNL-a kada na Opus Arenu stiže Dinamo. To su susreti koji nude priliku za iskupljenje...