Nogometaši Osijeka svojim su navijačima priredili ugodnu ljetnu večer na otvaranju nove natjecateljske sezone. Isprašili su estonsku Levadiju s 5:1 u prvoj utakmici 2. pretkola UEFA Konferencijske lige, te si na taj način širom otvorili vrata plasmana u sljedeću rundu tog natjecanja.

Bio je to start iz snova za Osječane ili možda nije ako ćete pitati njihova trenera Federica Coppitellija:

- Odličan rezultat na početku našeg puta, ali osobno sam sanjao nešto drugo - zagonetno je pričao zadovoljni trener Bijelo-plavih, pa otkrio što je bilo u njegovim snovima:

- Sigurno nisam sanjao primanje tako ranog pogotka, a kada sanjam, onda uvijek pobijedimo 15:0 - sa širokim osmijehom na licu otkrio je svoje "snove" Talijan.

Dobro raspoloženje, pa i poneka šala sigurno su pristajali svemu što se te večeri dogodilo na Opus Areni. Osijek je došao do najuvjerljivije europske pobjede dosad, gledatelji su se sigurno dobro zabavili, što je također važna stavka za buduće utakmice, a što je najvažnjije, učinjen je golem korak prema plasmanu u 3. pretkolo.

Osijek i Ramon - srodne duše

Međutim, moralo je biti i bar malo straha. Istina, on je trajao tek nekih 60 ili manje sekundi nakon što je Yakovlev vrlo rano iskoristio uspavanost obrane Osijeka, ali i nešto lošiju reakciju Čavline, pa je goste doveo u vodstvo. No taj primljeni pogodak kao da je bio "crvena krpa" za osječkog bika - Ramona El Torra Miereza. Vrlo brzo se Argentinac uvukao u glave gostujućih stopera te im je iz minute u minutu postajao sve veća glavobolja. Bože, što im je radio. Uzimao im je lopte kao "pionirčićima", zabio hat-trick u samo 27 minuta, asistirao za četvrti pogodak, od njega su počinjale mnoge akcije Osijeka, a tri ih je sam i završio. Predstava za pamćenje. Možda i nešto najbolje što je Ramon dao u svom bogatom opusu igranja u dresu Bijelo-plavih. Bila je to jednostavno perfektna njegova večer.

- Ramon? Pa sve ste vidjeli na terenu. On je toliko važan za našu momčad, sve je kretalo od njega, a nerijetko i završavalo s njim. Njegova vrijednost nije samo u igračkom dijelu već nam je iznimno važan kao čovjek i karakter - naklonio se svom centarforu Coppitelli.

GOJKO MITIĆ

I ne samo on, Argentincu su se naklonili doslovno svi koji su te večeri bili na Opus Areni. Sportski direktor Jose Boto nagradio ga je nakon susreta očinskim zagrljajem i sočnim poljupcem, a navijači su, pak, bili u totalnoj ekstazi. Ramon je ispraćen na način koji se sve češće ponavlja velikim ovacijama uz izvikivanje njegova imena. Takve stvari u Osijeku su doživljavali rijetki igrači. Samo pravi mjastori, a Ramon je postao jedan od stanovnika te galerije uglednika koji su nosili Bijelo-plavi dres kroz svu klupsku povijest. Ako vjerujete u teoriju "srodnih duša", onda su Osijek i Mierez taj par. Kao stvoreni jedno za drugo. Čudesno. Zato ćemo iskoristiti jedan stih iz Kohortina repertoara navijačih pjesama: U našem gradu jedno ime je, pa dodati: Ramon Mierez.

Coppitelli čvrsto na zemlji

Ramon je ukrao show, ali treba pričati i o ostalim stvarima. Osijek je prvih 45 minuta odigrao u visokom ritmu. Pritiskao je Estonce, tjerao ih na pogreške, a kao plod takve igre došla su četiri pogotka. Nastavak susreta bio je nešto sporiji sve dok Coppitelli nije posegnuo za zamjenama. Nakon toga Osječani su vratili ravnotežu i mogli pobijediti još uvjerljivije, iako, ruku na srce, imali su i sreće kada je Liivak osam minuta prije kraja promašio prazna Čavlinina vrata. Bilo je vidljiv nedostatak match fitnessa kod Coppitellijeve momčadi, a trener je pokazao visoku razinu samosvijesti.

Stoperi estonske momčadi ostali na El Torrovim “rogovima”

Ramon Mierez: Vidi se da smo kao momčad spremni na sve

- Nije nam bilo lako jer smo imali teškog protivnika koji je dobro organiziran i u punom natjecateljskom pogonu, što mi još nismo. Zbog toga smo imali nekih problema kroz koje smo ipak uspješno prolazili. Suparnik nam je nametnuo ritam na koji još nismo do kraja naviknuti jer smo tek krenuli u sezonu, no rezultat nas čini vrlo zadovoljnima. Međutim, znamo da imamo dugačak put ispred sebe - rekao je Coppitelli.

Bila je to premijera slična prošlosezonskoj kada je na Opus Areni na startu stradao Slaven Belupo (6:1). I tada, a i sada, uz puno dobrih stvari pojavljivali su se i određeni problemi. Njih je lakše ispravljati kada napraviš tako siguran prvi rezultatski korak u novoj sezoni. Pobjeda je visoka, doživljaj je bio baš dobar, ali Osječani si ni pod razno ne smiju dopustiti da ih sve to zavara. Svega je bilo u toj utakmici, od sjajnog Ramonova nastupa preko velikih poklona gostiju kod drugog i četvrtog pogotka do razdoblja igre u kojima je Osijek izgledao odlično, ali i onih u kojima se loše snalazio. U biti, ako izuzmemo rezultat, bila je to jedna klasična prva utakmica u novoj sezoni. U njima su grč i lagana nervoza uvijek blizu, a uz sve to još kad primiš onako rano prvi pogodak, priča lako može krenuti u krivom smjeru.

Da, ako nemaš Ramona. Srećom, Osijek ga ima i doista treba upregnuti sve svoje resurse kako bi ga zadržao za sebe. Ako se navijače pita, i zauvijek, jer on nije samo veliki radnik, strijelac i karakter. On je vođa ove momčadi i Osijekov talisman. Takvi ljudi i igrači, kad ih pronađeš, jednostavno, nemaju cijenu.