Hrvatska košarkaška reprezentacija u Opatiji se pod dirigentskom palicom izbornika Tomislava Mijatovića priprema za pretkvalifikacijske utakmice za plasman na Svjetsko prvenstvo 2027. Nažalost, realnost naše košarke je da moramo igrati kvalifikacije za kvalifikacije, ali to je problem koji traje dugo i na koji je proliveno već dosta tinte.

Mijatović je na kormilo reprezentacije stigao u svibnju ove godine, sad je prvi put okupio reprezentaciju, ali većinu košarkaša i sustav rada poznaje. Dugi je niz godina kao trener bio uključen u rad stručnog stožera muške seniorske reprezentacije Hrvatske. Mijatović se prihvatio posla, a tek treba dokazati je li HKS napravio još jedan promašaj ili će biti pomaka. Iskustva za ljetne aktivnosti izbornik je skupljao i u Americi, svako moguće znanje će mu trebati jer Hrvatsku u kolovozu čekaju spomenute pretkvalifikacije za SP. Hrvatska je smještena u skupinu D s Danskom i Norveškom, a svaka momčad će odigrati četiri utakmice, odnosno po dvije utakmice kod kuće i u gostima protiv svakog suparnika iz skupine.

Stalna nadogradnja

- Već dvadesetak godina svako ljeto idem u SAD. To je jedan, kako ga ja zovem, "proces trenerske higijene". Idem ponajprije nadograditi svoje znanje i kad se već takva prilika pruža, ja je rado iskoristim. Svakog trenera svaka vrsta dodatne izobrazbe čini dugoročno boljim - govori 49-godišnji Tomislav Mijatović, koji je prije dva mjeseca na klupi naslijedio Josipa Sesara, koji nije uspio odvesti momčad na Europsko prvenstvo.

Prošla vam je sezona bila poprilično turbulentna. Prvi ste dio sezone bili prvi trener Efesa, a u siječnju 2025. vraćeni ste na poziciju pomoćnog trenera nakon što je klub angažirao Luku Banchija. Potom je stigao i poziv u reprezentaciju.

- Imao sam te dvije polusezone koje sam odradio kao prvi trener i sebe analizirati u toj funkciji nikada nije jednostavno. Imali smo obilje pozitivnih situacija i rezultata, ali kada radite u klubu kao što je Efes, zahtjevi i želje su uvijek na najvišoj mogućoj razini. Da je moglo bolje, moglo je. Efes osjećam kao svoj klub, ulazim u 16. godinu, i smatram privilegijem što sam toliko u jednom klubu. Rijetkost je da je jedan trener toliko dugo u jednom klubu. Kakav vam je život u Turskoj, ima li sličnosti s Hrvatskom unatoč drukčijoj kulturi?

- Turska i Istanbul su nama Hrvatima zapravo jako bliski. Život u Istanbulu je sličan našim životnim standardnima, životnom stilu, i puno se lakše uklopiti nego u nekim krajevima za koje bismo mislili da su nam bliži. Moj devetogodišnji sin se i rodio u Istanbulu. Jezik? Govorim turski, ali to je više "sokak turkish", sin govori književni, a supruga tvrdi da ne razumije, iako to nije istina.

U Efesu ste one najljepše dane, kada su među ostalim osvojene dvije titule prvaka Europe, proveli uz Krunu Simona, danas sportskog direktora HKS-a. Jeste li njegov poziv da budete izbornik doživjeli kao veliki izazov s obzirom na to da je reprezentacija u fazi gdje igra pretkvalifikacije i gdje prvi put u povijesti neće nastupiti na EuroBasketu?

Poziv koji obvezuje

- Bio sam jako ugodno iznenađen pozivom. Kao osoba koja je osam godina radila u reprezentaciji kao pomoćni trener, shvatio sam da je to poziv koji svakog Hrvata obvezuje. To se ne odbija. Bez obzira na to u kojoj smo fazi. Opet ponavljam, mislim da ne bismo trebali biti toliko kritični prema sebi, hrvatskoj reprezentaciji, i koristiti termine "tu smo gdje jesmo", "na samom dnu", itd. Mi smo ovdje došli zbog jednog spleta okolnosti koji je za nas u tom trenutku bio negativan. No vjerujem da nas jedan, dva ili tri pozitivna rezultata i pomaka naprijed vraćaju tamo gdje bismo željeli biti. Ne koristim namjerno termin "gdje pripadamo". Naravno da mi kao Hrvatska ne pripradamo ovdje gdje jesmo, ali ovu situaciju moramo shvatiti kao dodatan izazov i most prema nečemu što želimo. Želim doći u situaciju da smo na svim velikim natjecanjima u borbi za nešto. To je moja želja i moja ideja. Da bismo došli do tamo, moramo se postaviti tako da nam je pristup svakom idućem protivniku pun samopouzdanja. To želim prenijeti na ekipu. Kruno, Joke Vranković i ostatak Saveza, predsjednik i dopredsjednik, pružili su mi fenomenalnu potporu i na tome sam im maksimalno zahvalan.

Kako će izgledati ovih gotovo mjesec dana priprema u Opatiji?

- Puno se stvari promijenilo u košarkaškom treningu kroz posljednjih deset godina. Nekada smo bili pobornici teorije 2-2-1, gdje imaš dva treninga dnevno pa jedan trening slabiji, pa opet u krug. Mi gajimo princip od četiri sata u jednom dnevnom bloku i to pokušavamo svaki dan implementirati. Prvo je kondicijski dio koji traje sat vremena, onda košarkaški dio sat i pol do sat i 45 minuta te na kraju individualni dio 40-ak minuta. To je jedan dnevni trening gdje ostavljamo na raspolaganju blok od sat vremena navečer, gdje je dvorana otvorena za igrače koji žele napraviti nešto za sebe u umirujućem ritmu. Tako ćemo raditi do prijateljskih utakmica, 30. srpnja igramo s Mađarskom, a 2. kolovoza s Ukrajinom.

Hrvatska je na papiru, posebice s Hezonjom, Šarićem i Matkovićem u sastavu, dosta jača od Norveške i Danske s kojima igramo u pretkvalifikacijama. Ovo su one utakmice gdje zapravo do problema može doći jedino ako dođe do podcjenjivanja i razmišljanja "lako ćemo".

- U lagane protivnike i lagane utakmice ne vjerujem. Po mom skromnom sudu, vi možete svojim pristupom, igrom i zalaganjem određenu utakmicu učiniti lakšom nego što se očekivalo. Mi moramo novim dečkima koji su došli u reprezentaciju i onim starosjediocima usaditi kemiju i pristup gdje oni nikoga neće podcijeniti niti precijeniti. To je ideja. Kroz ove utakmice idemo kao da je svaka iduća najvažnija i jedino tim pristupom možemo do SP-a.

Svi su na radaru

Spojili ste neka iskusna imena i mlade igrače, od kojih je pet debitanata. Gledate li na Hezonju i Šarića kao na mentore mladima u ovome ciklusu?

- Apsolutno. Veliki je kompliment i plus kada ti igrači koji su nositelji igre reprezentacije prihvaćaju ovu teoriju koju smo postavili da nema laganih protivnika. To je nešto što cijela hrvatska javnost mora shvatiti. Hezonja, Šarić, Matković i Smith, svi su oni shvatili da nijedna utakmica nije lagana. I ovi mlađi igrači, koji to vide, shvaćaju da je to jedini ispravan put. Ni jedan od spomenutih nije imao dodatnih upita. Svi su ovdje. Smitha još jedino čekamo jer će mu ovih dana supruga roditi u Zagrebu.

Bilo je tu ipak i podosta izostanaka?

- Zbog ozljeda i određene fizičke nespremnosti nema Brankovića, Filipovića, Mavre, Božića, Prkačina i Šamanića, a tu je i šest igrača koji su u NCAA-u i ne mogu participirati. Jelavić i braća Ivišić sigurno bi bili pozvani, dobili bi priliku. Imamo jednu zalihu igrača koji će nama u budućnosti biti u fokusu. Nikoga ne otpisujem i nikoga ne treba prekrižiti. Oni će svi biti uključeni u rad reprezentacije kada njihove igre to budu zadovoljile. Ante Žižić? U kontaktu smo, to je jedna situacija koja je pod kontrolom i dogovorom. On je pod našim fokusom i bit će pozivan za situacije kada bude potrebno.

Bojan Bogdanović nedavno se odlučio umiroviti zbog problema s ozljedama...

- Čujemo se, veže nas zajednička prošlost i prijateljstvo. To je jedna emotivna odluka i svi smo je prihvatili. Dogodile su se te ozljede i uzele su puno veći danak. Babo je osoba koja je obilježila jedno razdoblje hrvatske košarke, ostavio je dubok trag u Euroligi, NBA ligi, hrvatskoj reprezentaciji... Velik je lider i vođa. Nedostajat će nam na terenu i očekujem njegovu potporu pokraj terena. Njegovi savjeti i ideje uvijek će biti dobrodošli. Iskreno, ne znam planira li se oproštajna utakmica. Nadam se da će u nekoj fazi, kada on to bude htio, imati oproštajnu utakmicu jer se radi o jednom od najvećih igrača u hrvatskoj povijesti bez ikakve dileme.

Koga sada vidite kao nove lidere?

- Hezonju i Šarića apsolutno, a tu je i Ivica Zubac, kao i igrači koji dolaze poput Karla Matkovića. Jaleen Smith jedan je tihi lider koji svojim primjerom pokazuje što i kako raditi. Naravno, i novim dečkima ćemo dati šansu da svojim djelovanjima postanu lideri. Na kraju krajeva, lider se dokazuje na terenu - zaključio je Tomislav Mijatović.