Završilo je pobjedom, ali ona ne može prikriti stanje u kojem je hrvatska košarka. Njezino ogledalo je naravno seniorska izabrana vrsta, koja nam već tri desetljeća daje lažnu nadu, koje sada definitivno više nema. Sport kojim smo se nekada ponosili (p)ostao je ugodno sjećanje, a da smo pali na najniže grane, svjedoči i ishod kvalifikacija za Eurobasket.

Među 24 reprezentacije koje će biti u akciji u kolovozu i rujnu neće biti Hrvatske, koja je sigurno kvalitetnija od nekih sudionika kontinentalne smotre. Naprimjer, od jednog od domaćina, Cipra, protiv kojeg smo zaključili kvalifikacijsku skupinu. Iako smo u Zadru dobili potvrdu da nećemo na EP nakon poraza od Francuza, tri dana poslije u Nikoziji naši su košarkaši odigrali angažiranih 40 minuta, te su deklasirali nedoraslog protivnika sa 67:104 (14:26, 11:22, 18:26, 24:30). Ako nekog zanima, Mario Hezonja je zabio 40 poena. Ciprani, kao jedan od četiri domaćina Eurobasketa, dobili su direktnu pozivnicu za nastup, gdje će biti "topovska hrana" za svakog protivnika. Kako je 2015. FIBA odlučila da organizatori smotre budu četiri zemlje, jasno je da će neki košarkaški liliputi (još uvijek ih ima, ali ne previše) uzeti mjesto nekoj boljoj reprezentaciji. Osjetili smo to, nažalost, na svojoj koži.

- Tijekom utakmice bio sam tužan. Kada vidim kako igramo, sjetim se utakmice u Zadru s Francuzima, koju smo izgubili sa samo tri razlike od momčadi koja je igrala finale Olimpijskih igara. Mislim da je to zadovoljavajuće i da smo napravili puno dobrih stvari otkada sam preuzeo reprezentaciju. Čak smo i u ovim kvalifikacijama igrali dobro, ali tih pet minuta protiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu sve je odredilo i zatvorilo nam put. Što se tiče posljednje utakmice, odradili smo je sa stavom. Nije dečke trebalo posebno motivirati, rekao sam im na treningu samo jednu rečenicu, a to je da se svaka utakmica za reprezentaciju igra kao da je finale. Sačuvali su ponos i pokazali da i u situaciji kada nije dobro mogu dobro reagirati. Ovim prozorom, kada seciramo ove dvije utakmice, s Francuskom i Ciprom, možemo biti jako zadovoljni, kako smo igrali i kako smo se prezentirali - rekao je izbornik Josip Sesar.

Na njegovu (i našu) žalost, kvalifikacije su imale tri "prozora", na kraju nas je skupo koštao onaj drugi. U Sarajevu smo mogli izgubiti s 13 razlike, izgubili smo sa 20, od reprezentacije koja je također u skupini za koju možemo reći da nije bolja od Hrvatske. Bez obzira na to što je BiH u posljednjoj utakmici zamalo pokvarila stopostotni učinak Francuza, koji su u Orleansu slavili 76:74.

I gdje smo sad? Kratko i jasno – u banani! Čekaju nas ovog ljeta pretkvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2027. Ako ne izborimo odlazak u Katar (petrodolari su nakon nogometa ušli i u košarku), nećemo biti u prigodi boriti se za Igre u Los Angelesu. To znači da bismo se tek za četiri godine mogli pojaviti na Eurobasketu, naravno, ako ne uprskamo kao sada. Pogled u budućnost nije ugodan, posebno kada je aktualno stanje zabrinjavajuće. Ono nam je - alarmantno. Klubovi nam nisu konkurentni za međunarodnu scenu, zadovoljni su vegetiranjem na regionalnoj. Mlađe selekcije priča su za sebe, sve odreda su ispale iz elitne A divizije. Znači, novih nada nema na obzoru. Najbolji igrači od ovog što trenutno imamo 2029. bit će u ozbiljnim godinama, kada se polako razmišlja o kraju karijere. Onih koji bi ih trebali naslijediti nema na vidiku, a kako radimo i kakva nam je strategija (ima li je uopće), teško da će ih biti. Stoga se postavlja pitanje - zanima li ikoga još u Hrvatskoj košarka. Može li netko postaviti temelje i pronaći izlaz iz ove situacije? Odgovor bismo mogli dobiti uskoro, ali bojimo se kakav bi on mogao biti.