“Znaš kako ti je to. Znaš da je netko nasmrt bolestan, znaš da mu nema spasa, a ne možeš ne biti tužan kada ode, jer je to dio tebe”, pisao je Dražen Pinević nakon što je izgorjela zgrada Vjesnika, u kojoj je kao mladi novinar Sportskih novosti započeo svoju novinarsku karijeru, koju je, nažalost, prerano okončao.

Otišao je Pindra. Kolega i prijatelj i nas osječkih sportskih novinara, jedan od onih koji je držao stupove Sportskih novosti i koji je upravo za tekst o Vjesniku dobio ove godine priznanje Hrvatskog zbora sportskih novinara za komentar. Bio je bolestan, a opet kada s nekim provedeš brojna rukometna natjecanja, brojna druženja, kada si neočekivano znao dobiti od njega poruku samo kako bi komentirao neki sportski rezultat, ne možeš ne biti tužan kad ode, jer odlazi i dio tebe.

Rođen je u Banjoj Luci 1964. godine, u rukometnom gradu, što ga je životno i novinarski opredijelilo i usmjerilo. Rođeni Bosanac otišao je baš noć nakon pobjede reprezentacije Bosne i Hercegovine. Ne sumnjam da je pratio. Pinević je ipak najpoznatiji bio po rukometnim tekstovima, po praćenju Zagreba, Podravke i naših rukometnih reprezentacija od samih početaka. Ili kako je to jednom jedan drugi kolega napisao o njemu jednom drugom prilikom: “Rukometna prvenstva bez Pinevića su kao Sinjska alka bez alajčauša.”

U Banjoj Luci odrastao je u susjedstvu sa Zlatkom Saračevićem, upoznao Iztoka Puca, dva velikana hrvatskog i svjetskog rukometa koja su nas također napustila. Teško je izbrojiti svjetska i europska rukometna prvenstva s kojih je Pindra izvještavao. Javljao se s čak šest Olimpijskih igara, od Sydneyja 2000. do Pariza 2024. godine. Svjedočio je nekim od najvećih uspjeha hrvatskog sporta, a posebice naših rukometaša, od bronce s prvog Europskog prvenstva u Portugalu preko zlata u Portugalu i Ateni pa do posljednje bronce osvojene ove zime na Europskom prvenstvu u Danskoj. Upravo je Pinević bio jedan od zaslužnijih za medijski status koji rukomet ima u Hrvatskoj.

Nema više Pindre. Nema više “rukometnog alajčauša”. Opet će negdje pisati o Saraću i Žogi. Pisat će on o nebeskim olimpijskim igrama, pisati u nekim nebeskim novinama, zajedno s našim prijateljem Darkom Ružićem, kojem je upravo Pinević u SN-u posvetio lijepe riječi kada nas je osječki sportski novinar napustio prije tri godine.