Slovenci ulažu i gosti dolaze, od Play Greena su napravili nogometnu oazu
Nogometaši Osijeka na mariborskom Pohorju doista imaju vrhunske uvjete za odrađivanje priprema. Nećemo koristiti onu otrcanu frazu "ne nedostaje im ni ptičjeg mlijeka", ali Play Green nogometni centar koji se nalazi tek pet minuta hoda od hotela u kojem je smještena osječka ekspedicija doista je izrastao u prekrasan objekt.
Možemo povući paralelu jer se Osijek već u nekoliko navrata pripremao na mariborskom Pohorju. Posljednji put to je bilo još u ljeto 2017. godine, nakon čega je uslijedila najbolja Osijekova europska avantura u eri mađarskih vlasnika. Zoran Zekić tada je momčad odveo do play-offa Europske lige, a na tom putu izbacio je nizozemskog velikana PSV, no poslije je prilično nesretno zaustavljen od bečke Austrije. Tada, prije osam godina, nije se baš moglo naslutiti u što će se pretvoriti Play Green nogometni centar. U to vrijeme u funkciji su bila samo dva terena oko koji nije bilo posebne druge infrastrukture. U međuvremenu niknula su još dva travnjaka, pa kompleks sada nudi četiri visokokvalitetna terena s prirodnom travom. No sjajno je uređen i njihov okoliš. Ograde, pristupne staze, sanitarije, šatori za igrače i trenere na terenu, a onima koji sve to promatraju s distance poput nas novinara na raspolaganju je ugostiteljski objekt koji pruža zaštitu od sunca, koje je ovdje prilično jako kada se ukaže između oblaka. Uglavnom, preobrazba tog nogometnog kompleksa u osam godina koliko nismo bili na njemu doista je - vau. I to nije sve jer dušu toj vrhunskoj ponudi ipak daju ljudi, na čelu s vrlo susretljivim vlasnikom kompleksa Borisom Žižekom, ali i našom domaćicom Anom i domaćinom Mihom (ne radi se o sveprisutnom glasnogovorniku NK Osijek Mariju Mihiću, već od djelatniku kampa, nap. a.), koji su uvijek spremni priskočiti u pomoć s vječnim osmijehom na licu. Bijelo-plavi su ljetne pripreme odrađivali na raznim lokacijama, ali iz kuta uvjeta koje imaju ovdje ni jedna od tih ranijih destinacija nije ni do koljena Play Green nogometnom centru na Pohorju. Naravno, Pohorje ne nudi samo nogometne sadržaje u ovo ljetno vrijeme.
Glasovito je po utrkama ženskog skijaškog Svjetskog kupa Zlatna lisica. Kad nema zimskih radosti, tu su one ljetne. Hrabriji i tjelesno dobro spremni mogu se odvažiti na planinarski izazov, pa se pješice uz stazu Zlatne lisice popeti na njezin vrh. Za iskusne penjače to je vjerojatno tek lakši trening, no za one poput autora ovih redaka postaje ozbiljan izazov. Inače, ima u osječkoj ekspediciji ljudi koji su osvojili te vrhove. Naravno, prednjače kondicijski treneri "Iron Man" Eldin Jelešković, koji je priča za sebe, a u ekspediciji koja osvaja vrhove Pohorja najčešće su još jedan stručnjak za kondiciju Marin Vučko, fizioterapeut Marko Ovničević te najiskusniji među njima, šef osiguranja Slavko Hojsak. Do kraja priprema možda se spremim i odvažim na taj uspon, ali nemojte se kladiti na to. Dotad, s kolegom Gradimirom Đukarićem iz Sportskih novosti svako jutro čeznutljivo promatramo taj vrh staze i pogledom skidamo po jedan "snježni top" koji su svojevrstan orijetir poslagani uzbrdo po stazi. Zasad smo se "popeli" do četvrtog, koji je otprilike točno na prijelomnici slalomske staze. Taj naš čeznutljivi pogled prepoznao je i jedan od konobara hotela Arena u kojem boravimo, pa nakon što nas je odmjerio od glave do pete, dao nam je mudar savjet: "Znate, imate i gondolu koja vas odveze do gore." Znamo, jer u nekim ranijim slučajevima kada bi Osijek došao na Pohorje znali smo biti smješteni na tim kotama do kojih gondola vozi.
Uglavnom, u osam godina koliko nismo pohodili Pohorje najveća je promjena sigurno uočljiva na Play Green nogometnom centru ili resortu, kako ga ovdje nazivaju.