U danima kada hrvatski sport, posebno naša gimnastika, slavi srebro Tina Srbića na Olimpijskim igrama u Tokiju, hrvatsku gimnastičku obitelj potresla je tužna vijest. U 48. godini, neslužbeno, od pojave krvnog ugruška, u ruskom gradu Čerkesku preminuo je Aleksej Demjanov.

Rođen je 9. prosinca 1973. u Čerkesku, gradu u Republici Karačajevo-Čerkeziji. Bio je jedan od najdarovitijih mladih gimnastičara SSSR-a, a poslije i Rusije, višebojac, posebno sjajan na karikama te preči i ručama.

Dolazak u Osijek

Negdje između 1993. i 1994. godine tadašnji sportski direktor GD-a Osijek, priznati trener, veliki sportski zanesenjak i inovator Nenad Solar počeo je pregovarati s Demjanovim i njegovim trenerom Aleksandrom Černovim o dolasku u Hrvatsku, točnije, u Osijek, gdje je bio nekoliko godina član GD-a Osijek. Kao član osječkog gimnastičkog kluba iz tadašnjeg Sokolskog doma 1995. nastupio je na Svjetskom prvenstvu kao član reprezentacije Hrvatske zajedno s tada nešto mlađim kolegama Sašom Solarom, Riječaninom Željkom Matovinom te Zagrepčanima Ratkom Jovanovićem i Lucijanom Krceom, današnjim trenerom Tina Srbića. Iste je godine na Univerzijadi u Fukuoki osvojio zlatnu medalju, a godinu potom sudjelovao na OI-ju u Atlanti te tako pokrenuo zamašnjak hrvatske gimnastike, što i danas traje, a čiji su krajnji rezultati vidljivi na olimpijskom srebru Tina Srbića, ali i prethodnom nizu odličnih rezultata hrvatskih gimnastičara. S Aljošinim dolaskom u Hrvatsku počela je nova, uspješna, era hrvatske gimnastike. Bio je prvi pokazni gimnastičar, uzor svim kasnijim reprezentativcima, a s njegovim dolaskom i dolaskom trenera Černova počeli su i procesi u našoj gimnastici.

- Mi smo ga svi obožavali. I ja i svi ostali tadašnji reprezentativci a današnji treneri Lucijan, Tigran, Ratko, Željko... Kada sam, 1994., išao na svoje prvo svjetsko prvenstvo, u rubriku o gimnastičkim uzorima napisao sam "Aleksej Demjanov, budući hrvatski reprezentativac". I on je volio nas. Volio je ljude. Ma ta ljubav prema ljudima ga je i koštala veće karijere i boljeg života - rekao je Saša Solar, njegov prije svega prijatelj, danas trener u GK-u Inova gim, koji nam je otkrio kako je prije dvije godine Aljoša bio pred povratkom u Hrvatsku. Čak je nenajavljeno došao u Zagreb.

Borba s "demonima"

Iz Osijeka je krajem devedesetih otišao kratko u Zagreb. Vratio se, pokušavajući uhvatiti “normu” za Olimpijske igre u Sydneyu. Nakon Osijeka bio je dio jedne cirkuske trupe u Kanadi, koja se bavi isključivo na akrobacijama. Poslije je u Kanadi radio i kao trener u nekom klubu. Nigdje se dugo nije zadržao. Bio je i u Španjolskoj, Italiji, Norveškoj... Na podiju je bio zvijer, velik radnik i znalac, ali izvan gimnastičke dvorane borio se s “demonima”. Imao je problema s alkoholom, zbog kojih nije napravio još veću karijeru, a poslije je to bio i razlog zbog kojeg ipak nije imao posložen život. U posljednje vrijeme trenirao je u jednom klubu u Čerkeskoj oblasti. Kažu da je i kontrolirao svoje probleme. Stigao je na odmor u rodni Čerkesk, gdje mu je pozlilo i gdje je i okončao život. Nekoliko dana nakon Olimpijskih igara, na kraju jednog dužeg olimpijskog ciklusa. Valjda tako odlaze nesuđeni šampioni. n