Engleska slavi izbornika Garetha Southgatea, koji ju je prvi put uveo u finale Europskog prvenstva. I ne samo to, već joj je omogući prvi nastup u finalu velikih natjecanja nakon 55 godina.

Posljednji put "Tri lava" to su uspjela još davne 1966. godine kada su u finalu SP-a koje se igralo baš na britanskom tlu svladala Njemačku sa 4:2 u kontroverznom finalu jer do danas nije dokazano kako je udarac Geoffa Hursta u produžetku tog susreta završio iza linije vrata. Bio je to pogodak za 3:2.

Više od pola stoljeća kasnije povijest se ponovila, istina u nešto drukčijem obliku, ali repovi će ostati nakon polufinalnog susreta protiv Danske (2:1) u kojemu su Englezi do finala došli nakon što im je dosuđen vrlo diskutabilan kazneni udarac. Kao i 1966., opet su igrali na Wembleyju i opet će taj njihov trijumf ostati u sjeni tog spornog događaja. Čak i sami Englezi priznaju kako bi digli veliku prašinu da je protiv njih dosuđen takav penal, ali natrag nema. Taj je događaj samo još jednom produbio sumnje u opravdanost uvođenja VAR tehnologije. No sve to nije spriječilo veliko slavlje u Londonu nakon što je nizozemski arbitar Danny Makkelie označio kraj susreta. Wembleyjem se razlijegala poznata pjesma "Football coming home" još dok su očajni Danci ostali ležati na terenu. Bila je to odlična utakmica visokog tempa u kojoj je Engleska bila bolji suparnik, ali je Danska na vratima imala raspoloženog Kaspera Schmeichela, koji je svojim obranama Dansku dugo držao iznad vode, ali protiv loše odluke Makkeliea i VAR-a nije mogao. No pogrešno bi bilo sad sve svaliti na taj trenutak jer Engleska je na ovom Euru igrala pravi natjecateljski nogomet, a o tome najbolje svjedoči podatak kako je Danska prva uspjela pronaći put do njezine mreže. Nažalost, majstorija Dasgaarda iz slobodnog udarca kojom je doveo svoju reprezentaciju u vodstvo nije bila dovoljna za ulazak u finale jer su Englezi kasnije okrenuli rezultat zahvaljujući autogolu Kjaera, te pogotku Kanea nakon tog kontroverznog kaznenog udarca za konačno slavlje od 2:1.

- Uspjeli smo se vratiti nakon vodstva Danske. Vrlo sam ponosan na igrače i sve što su učinili na putu do finala. Znali smo da to neće biti jednostavno. Dečki su odradili nevjerojatan posao jer jer većina njih još nema velikog iskustva na međunarodnoj sceni - rekao je Gareth Southgate, izbornik engleske reprezentacije.

Engleska je otišla u finale, a Danska u srca neutralnih ljubitelja nogometa jer je i ona tijekom turnira igrala odličan nogomet. Još kad se u obzir uzme onaj šokantan početak turnira kada se Christian Eriksen zbog problema sa srcem srušio na terenu pred kraj prvog poluvremena susreta protiv Finske, Danci doista imaju razloga biti ponosni na ono što su učinili na Euru.

Engleze u finalu čeka još jedan "uspavani div" kada su Europska prvenstva u pitanje. Naime, Italija je posljednji put finale Eura igrala 2000. godine i izgubila od Francuske sa 2:1, a davne 1968. se i jedini put popela na krov Europe. Dakle, ovaj Euro je na neki način najavio i novi poredak u europskom reprezentativnom nogometu jer su u posljednjih 50-ak godina turnirom vladali Nijemci, Francuzi i Španjolci, koji su osvojili osam od posljednjih 12 naslova europskih prvaka. Naravno, Talijani su odmah smislili kako doskočiti Englezima na njihovu pjesmu "It‘s coming home", te slave uspjeh svoje reprezentacije stihovima "it‘s going to Rome". Naravno, misli se na pokal koji će pripasti pobjedniku Eura. Nema dvojbe kako će to biti velika utakmica dviju nogometnih velesila koje dosad baš nisu imale previše uspjeha na europskim prvenstvima. Italija je to kompenzirala s osvojene tri titule svjetskih prvaka u tom razdoblju (1982., 1994. i 2006.), a Englezi su slavili tek onu spomenutu titulu svjetskih prvaka iz 1966. godine. Gareth Southgate i Roberto Mancini uspjeli su probuditi uspavane divove. Istina, Engleska je visoke domete najavila već na posljednjem SP-u 2018. u Rusiji gdje je dospjela do polufinala, a Talijana, recimo, uopće nije ni bilo na tom turniru. Oba su izbornika reprezentacijama uspjela dati ono što im je u posljednje vrijeme često znalo nedostajati, a to je predanost i momčadski duh. Čeka nas uzbudljiva utakmica u kojoj će Engleska uživati prednost domaćeg terena, a nadamo se kako neće, kao što je to u povijesti nerijetko znao biti slučaj, zbog toga uživati i naklonost sudaca.

Inače, posljednji međusobni službeni susret Engleska i Italija odigrale su prije sedam godina na SP-u u Brazilu, a on je završio pobjedom Talijana sa 2:1, a, inače, Englezi još nikada nisu uspjeli svladati “Azzurre” na završnicama velikih turnira...



{embed_infobox_gray}264012{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}264013{/embed_infobox_gray}