Predsjednik Rijeke Damir Mišković i bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić preko Hrvatskog nogometnog saveza ponovno su se nasmijali u brk cijeloj Hrvatskoj i na čelo sudačke organizacije ustoličili Brunu Marića.

Sudac koji je imao burnu sudačku karijeru, prožetu očitim pogreškama na štetu klubova koji su igrali protiv gazdine "prćije", sad bi odjednom trebao uvoditi reda među hrvatskim nogometnim sucima. Močvara, čini se, postaje samo dublja, a krokodili gutaju sve i svakoga tko im imalo zasmeta. Karte su bačene na stol, igra je potpuno otvorena i prozirna, a narod samo s nevjericom može gledati što se događa u hrvatskom klupskom nogometu. Mnogi su odustali od HNL-a, okrenuli se nekim boljim i poštenijim ligama, ali koga to briga, za gledatelje, navijače i istinske zaljubljenike u naše klubove HNS odavno ne mari, pojedinci iz te organizacije su dovoljni sami sebi, radi se uglavnom u interesu jednog ili dva kluba, jednog ili dva čovjeka. Sad je najistaknutiji Mišković, ali zna se tko je glavni. No vjerni sluga često je gori i opasniji od samog gazde. NK Osijek ne pleše u tom privilegiranom kolu, u trenutku kada je jak, stabilan i s dobrim rezultatim samo smeta. Nije poželjno da netko prijeti moćnicima, posebice ne netko na čijoj klupi sjedi čovjek kojeg mašinerija iz metropole na sve načine pokušava ocrniti. I to više ne radi nekako umotano, nego otvoreno, perfidno, svakodnevno čitamo ili slušamo kako se nasmijao, kojim tonom i što je rekao trener bijelo-plavih Nenad Bjelica. Naciji se servira kako se ponaša, na koga je ljutit, što misli i što želi. Da ironija bude veća, prozivaju ga oni koji to sve čine mnogo glasnije, zlobnije, prljavije... Mišković mu zamjera što voli pobjeđivati, pa koji trener ne voli. I što je ponekad ljutit na suce, što im prigovara i što komentira VAR. To kaže Mišković, koji na klupi Rijeke voli vidjeti samo ljude koji više od svega vole pobjeđivati. To priča Mišković, koji je u posljednje četiri godine dva puta smijenio i potpuno razbio sudačku nogometnu organizaciju.

"Bjelica je bio neugodan tijekom našeg posljednjeg gostovanja u Osijeku. Malo je... Ja to osobno ne volim, ali netko funkcionira na takav način", ispalio je Mišković. I ostao živ. Pa predsjednik Rijeke je malo-malo nervozan, mnogi kažu i neugodan, prije nekog vremena je grmio: "Ovo je sramota VAR suca, neki ljudi me žele isprovocirati" i brzo to zaboravio. Usput i presudio sudačkoj organizaciji. Bjelica nema pravo reći koju o VAR-u, o supervažnom poništenom pogotku i malo nejasnoj situaciji je li bilo ili nije bilo zaleđe. Eto, Bjelica nema, ali Mišković ima, jer može mu se. Ne samo galamiti i vrijeđati nego i smjenjivati. HNS ima dugu povijest bolesti, nekako se svakoga dana nadamo da će situacija biti bolja, ali sve je gora. I više se nemamo pravo zavaravati, jer bit će još gora. Ako je Marić doveden da (ne)poštenu sudačku organizaciju učini poštenijom, crno nam se piše. Ako ćemo biti baš ironični, onda možemo samo poručiti: "Drago nam je, Bruno, što si se vratio pomoći kad je najpotrebnije. Pa ne može neki Osijek, Gorica, Šibenik ili Hajduk oduzimati bodove našim velikanima."
U žabokrečini hrvatskog nogometa mnogo je prljavih igara, a u toj igri su, čini se, i glasnogovornici moćnika hrvatskog nogometa. Recimo, Bjelica dobiva veliki medijski prostor, gotovo onako velik kao kada je bio trener Dinama. No tada su pisani hvalospjevi, sada ga se uglavnom kudi, i to od strane istih medijskih plaćenika koji se trude ugoditi svom gazdi i olakšati mu dane u bijegu pred hrvatskim pravosuđem. Zamjera mu se što ne voli gubiti, ponavljamo, pa tko voli. Zamjera mu se što je ponekad ljutit na suce. Pa tko uz ove naše suce ne bi bio, svi ih prozivaju, ali čuju se samo Bjeličine riječi. I otvoreno se priznaje da ono što mu je kao treneru Dinama bilo tolerirano, sad mu se stavlja na teret. I nitko se ne zapita zašto je, ma tko god on bio, treneru Dinama nešto dopušteno, a Osijeka ne. Nije nikakva tajna da je Bjelko za one koji vode hrvatski nogomet "persona non grata", pa ga se preko većine glasila treba što više nagaziti i ocrniti, jer on je "vrag" kojeg narod voli i simpatizira, ne samo zato što zna svoj posao nego je u ovim ružnim vremenima i čudnom društvu ostao svoj. I jedna je od važnih karika jakog Osijeka, ne još uvijek dovoljno jakog, moćnog i bogatog kao Dinamo, ali kluba koji ide uzlaznom putanjom. I to je valjda grijeh, Osijek je prešišao Rijeku, ali treba ga zaustaviti da ne pomrsi račune Dinamu. Ne radi se samo o ovoj sezoni, nego i o onima koje dolaze.

{embed_infobox_gray}268973{/embed_infobox_gray}{embed_infobox_gray}268974{/embed_infobox_gray}