S 34 godine i devet mjeseci Janko Kević je u susretu sa Španjolskom debitirao za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Premda nema preciznih statističkih podataka, ali možemo reći kako je srednji vanjski NEXE-a postao najstariji debitant među "kaubojima".

Za Hrvatsku je igrao u kadetskoj i juniorskoj vrsti u generaciji Čupića, Muse, Gojuna, Kopljara, Blaževića... Dvaput je dobivao i pozive za seniore, ali okolnosti su odgodile debi gotovo do 35. godine.

Veliko igračko iskustvo je iza njega, pa treme kada je zaigrao protiv europskih prvaka nije bilo. No emocije nije mogao suspregnuti.

- Prošao sam arapsku školu gdje je svaki trening pritisak, a imam dovoljno iskustva pa se s pritiskom znam nositi. Emocije su već nešto drugo. Slušati hrvatsku himnu na sredini terena stvarno je nešto posebno. Kada sam ušao u svlačionicu i vidio okačen dres s mojim prezimenom, zamalo sam proplakao od sreće.


Dobio je hrvatski dres s brojem 15.

- Nema simboliku niti sam birao. Ne sjećam se, ali su mi rekli da je taj broj u reprezentaciji nosio Slavko Goluža.


Veliku većinu igrača dugo već poznaje.


- Rekao sam Mati Šunjiću, s kojim sam zajedno bio u Medveščaku, NEXE-u i mladim reprezentacijama, da kada sam zabio svoj prvi gol za Hrvatsku, što se mene tiče, utakmica je mogla završiti. Sve igrače poznam, ali ipak treba mi prilagodba na sistem igre i rada. Oni su svi već godinama na okupu. Zato sam kada je stigao tražio savjet od Duvnjaka.


Rođeni Zagrepčanin u NEXE je iz Medveščaka stigao još 2004. godine. Dok su Našičani bili drugoligaši.


- Trener NEXE-a tada je bio moj trener u Medveščaku Robert Papić. Bio je dogovor ostati godinu dana na posudbi, a ja sam u Našicama ostao gotovo osam godina. Računajući i ovo posljednje razdoblje, u Slavoniji sam već zamalo deset godina. Zato se osjećam kao pravi Slavonac. Doduše, supruga mi je iz Vukovara, pa sam i po tome Slavonac.


Između dva igranja za NEXE prošao je Kević u karijeri Sisak, u dva navrata ukupno pet godina Katara, poljsku Wislu, Dubravu, turski Goztepe i prije povratka u Našice rumunjsku Constantu. Dvaput je bio blizu uzimanja drugog državljanstva.


- Zajedno s današnjim suigračem iz NEXE-a Mariom Tomićem otišao sam iz Siska u Katar. Meni su prvo nudili da zaigram za njihovu reprezentaciju u rukometu na pijesku. Meni se to činilo kao zabava, pa nisam pristao. Očito je to bila "pozivnica" za njihovu rukometnu reprezentaciju, pa me više nisu zvali. Zamalo sam postao i Turčin. Sve smo dogovorili, a onda je naš gazda u Goztepeu odlučio povući se iz rukometnog kluba, pa je i to propalo.

U NEXE je stigao na poziv trenera Hrvoja Horvata.


- Cveba je prije svega jako normalna osoba. Zbog njega sam došao u Dubravu i nakon desetak dana otkrije on nama kako odlazi u NEXE. Eto, kao što sam čekao na debi u reprezentaciji, tako se kasnije dogodilo da me je ipak trenirao. Sve je to očito sudbina. Mislim da dobro radi. Imamo dobru momčad i dobru atmosferu. Želja je ove godine odnijeti Zagrebu bar jedan trofej.


Ima li među vama iz NEXE-a i reprezentativaca iz PPD Zagreba podbadanja?


- Naravno, ali to je sve normalno, prijateljski. Kažu mi, ajde dođi u Zagreb, nećeš valjda i sljedeće godine igrati samo Europsku ligu. Ja im odgovorim pa zato i neću doći jer će Zagreb igrati Europsku ligu.


Ne bi imao ništa protiv karijeru završiti u NEXE-u i nastaviti živjeti u Slavoniji.
- S Ergovićem imam džentlmenski dogovor. Rekao mi je da me nakon karijere vidi u klubu tako da ne bih imao ništa protiv ostati i poslije u Našicama. Naravno, ne znaš što život nosi. Posebno sada nakon svega što proživljavamo s koronom i potresima. Ja sam odlučio. Igrat ću dok god zdravlje služi. Još godinu dana ili deset godina, uopće ne planiram - zaključio je Kević.


{embed_infobox_gray}271530{/embed_infobox_gray}