Hrvatska će danas igrati u finalu nogometnog Svjetskog prvenstva! Ta rečenica zvuči i sada nestvarno. Nakon šest iscrpljujućih utakmica na ovom turniru Hrvatska je stigla do posljednje točke s koje nema povratka. Utakmica najvećeg mogućeg uloga, to je točka s koje put vodi u besmrtnost. I ne, nije i ne može biti svejedno kako će to finale završiti. Jer povijest pamti samo pobjednike. Danas će se na Lužnjikiju ova generacija hrvatskih nogometaša naći pred ispitom kakav nikada nije imala niti će ga više ikada imati.
Od pakla do raja
Sad se primjereno sjetiti kroz što je sve naša reprezentacija prolazila na putu prema ovom velikom finalu. Kvalifikacije je morala igrati i pred praznim tribinama, u trenucima podrška joj je pala na najnižu razinu u povijesti, pred kraj kvalifikacijske kampanje opasno smo si zakomplicirali i plasman u Rusiju. No, sve su to preživjeli, a onda se dogodio ključni trenutak – dolazak Zlatka Dalića na izborničku poziciju. Imao je viziju, točno je znao što treba, nije se pokolebao ni kad je trpio kritike. Bio je spreman poginuti, ali poginuti na svoj način, a ne onako kako mu drugi kažu. I pogledajte kamo nas je odveo. Ne samo da nije poginuo nego će ostati zapamćen kao najuspješniji izbornik u hrvatskoj povijesti. Bar dosad. Pod njegovim vodstvom igrači su oživjeli, reprezentacija proigrala, Vatreni su "zapalili" Hrvatsku, vratili povjerenje i opet ujedinili naciju. To je strašna stvar nakon onog jada koji je vladao nakon remija protiv Finske u Rijeci. I tu nisu stali, išli su korak po korak, tiho, bez busanja u prsa. Ostali su ponizni i kad su na terenu ponizili Argentinu, ostali su veliki i nakon što su ih Englezi otpisali prije utakmice. Uspjeli su srušiti prokletstvo prve eliminacijske utakmice, uspjeli su zasjeniti Ćirine „sinove“ iz 1998., što se donedavno smatralo nemogućim. Napravili su baš sve osim jedne stvari – još nisu postali svjetski prvaci. To mogu učiniti danas. To je korak koji im je još ostao, ali bez obzira na to uspiju li ga učiniti ili ne, oni će za Hrvatsku ostati besmrtni. Naravno, u glavama slika izgleda drukčije jer oni su sportaši, natjecatelji, ratnici.- Najviše uživam u tome što Hrvatska nije više samo simpatična reprezentacija koja igra lijepo za oko. Mi sada igramo i na mišiće ako treba, znamo se potući, dečki imaju pravi borbeni gard - zadovoljno je pričao Zlatko Dalić.
To su najbolje pokazali na ovom prvenstvu. Oni žele pobijediti jer finala nisu utakmice u „kojima je važno nastupiti“. To su utakmice u kojima se važno „pokidati“ do kraja, pa ako to nije dovoljno za trijumf, onda si nemaš što prigovoriti. I to je jedini imperativ koji će naši dečki imati danas. Samo odigrati kao što su igrali dosad. Impresivno je zapravo koliko su naši nogometaši mirni i koliko čvrsto stoje na zemlji nakon svega. U njima mora vreti vulkan emocija, ali on će biti pušten na površinu samo ako osvoje Svjetsko prvenstvo jer sve drugo za njih je neprihvatljivo u ovom trenutku. Oni se ne žele zadovoljiti mrvicama.