Hodnjom od Belog Manastira do Grabovca čuvaju baštinu svetog Martina
BELI MANASTIR
Ljeto 2018. godine Belomanastirci pamte po otkrivanju stope svetog Martina, čime je jedini baranjski grad ucrtan na turističku, kulturnu i hodočasničku kartu Europe.
Stope svetog Martina postavljene su u 33 hrvatskih mjesta, dok ih je diljem Europe postavljeno više od 200. Što se domaćih gradova tiče, riječ je o Dugom Selu, Čazmi, Makarskoj, Malom Lošinju, Varaždinskim Toplicama, Velikoj Gorici i Korčuli, a uz gradove, stope se nalaze i u brojnim drugim povijesnim martinskim župama i općinama (u Hrvatskoj postoje 44 crkve posvećene tom svecu). Postavljanje i otkrivanje ''belomanastirske'' stope odvijalo se u sklopu najstarijeg europskog kulturnog itinerara ''Sveti Martin iz Toursa, Europljanin, simbol dijeljenja, zajednička vrijednost'', koji je 2005. godine proglašen Velikim kulturnim itinerarom Vijeća Europe.
- Postavljanje stope na neki je način bio početak izgradnje novog identiteta našeg grada - ističe Edo Jurić, ravnatelj Centra za kulturu i član udruge Prijatelji svetog Martina, koja je projekt postavljanja stope odradila u suradnji s Gradom Belim Manastirom, Centrom za kulturu i belomanastirskim ogrankom Matice hrvatske, uz veliku pomoć Kulturnog centra sveti Martin - Hrvatska i instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba. Igor Jakobfi, predsjednik udruge Prijatelji svetog Martina, podsjeća kako su 2018. godine prvi put organizirali sada već tradicijsku šetnju Via Sancti Martini Baranja, čiji je start upravo kod stope sv. Martina na belomanastirskom Trgu slobode, a cilj 20-ak kilometara udaljena grabovačka crkva svetog Martina.
- Svake godine, uz izuzetak lockdawna, uoči Martinja hodamo od Belog Manastira do Grabovca. Ova šetnja nastala je, može se reći spontano, u dogovoru naše udruge s belomanastirskom Gimnazijom, s kojom, kao i drugim školama, surađujemo na humanitarnom planu. Potpora je stigla i iz Centra za kulturu odnosno Grada. Na šetnju nas tako ispraćaju gradonačelnici i ravnatelji Gimnazije - govori Jakobfi, nastavljajući kako odmor imaju u Karancu, u obiteljskoj kući Saše Muse, odakle nastavljaju do cilja. Nakon hodanja koje, zajedno s odmorom, traje pet-šest sati, stižu u grabovačku crkvu sv. Martina.
