Obljetnica Lovas
USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
35 godina od zločina

Lovas ne zaboravlja „krvavu berbu grožđa”: „Želimo da djeca znaju što se dogodilo”

Općina Lovas jedna je od hrvatskih sredina koje su, u odnosu na broj stanovnika, podnijele iznimno tešku žrtvu u Domovinskom ratu. Život je izgubilo 90 osoba, više od pet posto tadašnjeg stanovništva. Iza tih brojki ostale su obitelji bez svojih najmilijih i zajednica koja i 35 godina poslije čuva sjećanje na njihove živote i žrtvu.

Posebno mjesto u stradanju Lovasa zauzima 18. listopada 1991., kada su hrvatski civili, nakon zlostavljanja i mučenja, prisilno odvedeni u minsko polje i natjerani da kroz njega prolaze. U tom je zločinu više ljudi ubijeno, a brojni su ranjeni. Događaj je ostao zapamćen kao „krvava berba grožđa”.

O razmjerima zločina svjedoči i masovna grobnica u Lovasu, iz koje su nakon mirne reintegracije ekshumirani posmrtni ostaci 68 žrtava, što je čini jednom od najvećih masovnih grobnica pronađenih u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena je 35. obljetnica stradanja mještana Lovasa. Načelnica Općine Lovas Lea Vidić istaknula je važnost dostojanstvenog obilježavanja i očuvanja sjećanja na žrtve.

„Ovo je najvažnije obilježavanje za našu Općinu Lovas upravo zato što se najkrvaviji zločin tijekom 1991. godine dogodio na ovom mjestu, 18. listopada. Stravičan zločin ni nakon 35 godina nećemo dopustiti da se zaboravi. Upravo smo zato svi uložili napor da dostojanstveno organiziramo ovu 35. obljetnicu”, rekla je Vidić.

Važnost prenošenja istine o stradanju na mlađe generacije naglasio je i Franjo Došen, predsjednik ogranka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Lovas.

„Djeci pričamo da ne zaboravimo i da znaju što se dogodilo. Ne širimo mržnju, nego želimo da znaju na čemu je osnovana naša država”, rekao je Došen.

Stradanje Lovasa osobno je preživio i Krunoslav Šmaholc, koji je 1991. imao samo 16 godina. Prisjetio se da je s majkom ostao u selu te da je morao odlaziti na minsko polje i skupljati tijela poginulih. Mještani hrvatske nacionalnosti morali su nositi bijele trake oko ruke kako bi ih se moglo prepoznati.

Trideset pet godina poslije, Lovas i dalje čuva sjećanje na ubijene i stradale mještane, a obilježavanje obljetnice podsjetnik je na tragediju koja se ne smije zaboraviti.