Do sada je u đakovačkoj Vili Magic Josipa Ciganovića bilo bezbroj “djevojačkih” i “momačkih”, proslava budućih mladenaca uoči njihovih svadbi, a sada je ona bila mjesto i prve “staračke” ili, kako ju je nazvao njezin domaćin, Osječanin Ivica Nikić, koji je s 1. rujna otišao u punu starosnu mirovinu, “oproštajke”.

Opušteno

Jer, oproštaj je to od jednog dijela života, radnog vijeka dužeg od 42 godine, i ulazak u novi za ovog profesora hrvatskog jezika i diplomiranog knjižničara, koji je u mirovinu otišao iz Škole primijenjene umjetnosti i dizjana u Osijeku, a radni vijek obilježila mu je i bogata sindikalna karijera u Nezavisnom sindikatu zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (NSZSSH). Za mjesto “oproštajke” za obitelj, kumove, prijatelje izbor je pao na Vilu Magic, uronjenu u pitoresknu prirodu na samom rubu Đakova, uz koju cesta vijuga od Đakova prema Vinkovcima.

- Zašto oproštajka u Vili Magic? Vrlo ugodan ambijent, spoj klasične, rustikalne jednostavnosti i suvremene moderne svakodnevice... Prirodni ambijent, zelena oaza na brijegu koji nadgleda krajolik u jesenskim bojama. Tišina, mir, plavičasta voda bazena, rodino gnijezdo na banderi, nedaleko od prometnice, jedna harmonična priča. Sklad prostora, ljubaznost domaćina, ugodna glazba i opuštena slavonska rapsodija mira, ića i pića, života u svom njegovom bogatstvu malih stvari što čovjeku pune dušu. Dolaze i prolaze kroz život rođendanski, svatovski, raznoliki slavljenički dani, a onda se dogodi prva umirovljenička fešta, uz opušteni ugođaj s dragim ljudima - intima prijatelja, obitelji, toplih emocija i nostalgije! Vrijeme stane časkom, mirisi prethodnoga ožive, uzdižu sjećanje, osvijeste da više nisi obvezan ići na posao – prenosi ugođaj “oproštajke” u Vili novopečeni umirovljenik. Ima tu i knedle u grlu, osjećaja i sjete i radosti, no spremno prihvaća novu stranicu života.

Nikićeva pozivnica

Ustupljeno

Gospodin Nikić dao si je truda pa je izradio i pozivnicu za svoju prvu umirovljeničku feštu. Ni tom prigodom nije štedio hodnike i zakutke svoje poetske duše da dočara toplinu koju mu stvara pomisao na druženje s dragim ljudima i za lijep povod kao što je životna prekretnica zvana zaslužena mirovina.

“Dragi ljudi! Bogatstvo su kolajne pune bisera - prijatelja - nebeskog sjaja! Ne volim patetiku, ali volim vas i neka to bude poruka koja traje i spaja sve naše snove! Ponesite dobro raspoloženje, radost i osmijeh!” napisao je, uz ostalo, u svojoj pozivnici na druženje u Vili Magic.

Uz glazbu 80-ih

Mali krug velikih ljudi – njih 40-ak, okupio je taj Osječanin u Vili Magic, a za dobar štimung zaslužna je i i glazba 80-ih.

Koliko se njih svako jutro, idući na posao, poistovjećuje s “Rano jutro, pola šest, svakog dana putuje moja Milena…” Novih fosila. Sada g. Ivicu čekaju opušteniji dani, kada će, kaže, napokon moći puno više čitati, ali i razmišljati što s novostečenim slobodnim vremenom. Nove prilike već su se otvorile.

U mirovinu je otišao iz Škole primijenjene umjetnosti

VLADO KOS

U bogatoj sindikalnoj karijeri taj je Osječanin obnašao niz dužnosti - od sindikalnog povjerenika NSZSSH-a podružnice Škole, Područnog odbora Sindikata Osječko-baranjske županije, pa sve do člana Središnjeg odbora Sindikata u Zagrebu, najvišeg tijela NSZSSH-a u koji ulazi po jedan član iz svake županije. Djelovao je i u Komisiji za zbrinjavanje organizacijskih viškova - Povjerenstvo za OBŽ s članovima osnivača i Sindikata, a bio je i predstavnik Matice hrvatskih sindikata za odgoj i obrazovanje u OBŽ-u, tzv. GSV – Gospodarsko socijalno vijeće za osnovno, srednje i visoko obrazovanje.

Bogato životno i radno iskustvo neotuđivi je, cjeloživotni kapital za nove životne izazove domaćina prve “oproštajke”, prve “staračke” u Vili Magic.