ĐAKOVO - Postoje mjesta na kojima čovjek snažnije osjeti da njegov život pripada povijesti većoj od njega samoga. Ova je katedrala upravo takvo mjesto. U njezinu su tišinu utkane molitve mnogih naraštaja, ovamo su ljudi donosili djecu i molitve za svoje pokojne, zahvalnost i tjeskobe, radost i pitanja na koja sami nisu nalazili odgovore. Ovdje su mladići predavali svoj život Kristu, ovdje su umorni nalazili snagu.

Tim je riječima zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša započeo homiliju na svečanom misnom slavlju u četvrtak u đakovačkoj katedrali sv. Petra, na kojem su proslavljeni srebrni biskupski jubilej đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića i 144. obljetnica posvete katedrale.

- Danas nas u ovoj prvostolnici povezuju dvije zahvalnosti – za njezinu posvetu i za 25 godina biskupske službe nadbiskupa Đure. Katedrala je posvećena kako bi Božji narod u njoj primao sredstva milosti i rastao u svetosti. Biskup je posvećen kako bi tom narodu služio, naviještanjem Evanđelja, slavljenjem otajstava i pastirskom ljubavlju, rekao je Kutleša.

Misno slavlje predvodio je nadbiskup Hranić u suslavlju s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj nadbiskupom Leopoldom Girellijem, nadbiskupima i biskupima, svećenicima te članovima ustanova posvećenog života.

Kutleša se u homiliji osvrnuo i na Hranićevo biskupsko geslo „Izvezi na pučinu“, riječi koje je Isus uputio apostolu Petru.

Nadbiskup Hranić u izjavi novinarima uoči misnog slavlja osvrnuo se na svojih 25 godina biskupske službe, istaknuvši kako su najveće blago jedne biskupije i ono što može imati jedan biskup – svećenici.

- Dobri, revni, uistinu Isusovi, prožeti duhom Evanđelja, velikodušni, nesebični, s osjećajem za čovjeka. U našoj biskupiji imamo 230 biskupijskih svećenika i još 50-ak redovnika. Među njima imamo krasnih, plemenitih ljudi koji izvrsno obavljaju svoju službu, vjernici su zadovoljni njima i oni uistinu ostvaruju svoje evangelizacijsko poslanje. No, isto tako, i najveća briga koju jedan biskup ima jest kada imaš brigu i problema s nekim svećenikom. I takvih je situacija bilo i to su najteži trenuci za jednog biskupa jer svećenik nije malo dijete, ne možeš ga uzeti za ruku nego moraš pokušati kroz dijalog doći do najboljih rješenja i za njega i za biskupiju i to su možda najteži trenuci koje biskup ima u životu biskupije, rekao je Hranić.

Uputio je i poruku vjernicima, istaknuvši kako vrijednosti koje kršćani nose imaju svoje mjesto i u današnjem društvu.

- Vrednote koje mi kao vjernici nosimo ovo društvo itekako treba. Čestitost, poštenje, istinoljubivost, spremnost na žrtvu radi općeg dobra, ne gledati sebe, ono što je meni lakše i komotnije nego se staviti u službu drugih – to je uvijek potrebno. Ovo društvo nas vjernike treba kao svjetlo i sol društva, poručio je Hranić.