Nakon dva mandata na čelu Veleučilišta "Lavoslav Ružička" u Vukovaru (VEVU), doc. dr. sc. Željko Sudarić dužnost dekana predaje kolegici doc. dr. sc. Sanji Gongeti. Iza Sudarića je osmogodišnje razdoblje obilježeno brojnim izazovima i projektima, pa se kraj mandata nameće kao prigodan trenutak za rekapitulaciju svega što je učinio za Veleučilište koje je od svoga osnutka 2005. godine izraslo u prepoznatljivu instituciju stručnoga visokog obrazovanja u istočnoj Hrvatskoj te danas ima približno 1100 studenata.

Najbolji studentski standard

Nakon dva mandata odlazite s mjesta dekana VEVU-a. Koje biste rezultate svoga mandata izdvojili kao najvažnije za razvoj Veleučilišta i što ostavljate novoj dekanici?

- Na početku moga prvog mandata bili smo u staroj zgradi, u palači Jirkovsky. Imali smo tri prijediplomska i jedan diplomski studij, s tim da su nam dva studijska programa iz društvenih znanosti, Ekonomija i Upravni studij, koje ima i brojna konkurencija, bili na jako niskim brojkama - imali smo samo troje redovitih studenata na Upravnom studiju, a danas ih imamo ukupno više od 280. U međuvremenu smo iznjedrili dva nova diplomska studija: Lokalna i područna (regionalna) samouprava i Menadžment u trgovini, čime smo omogućili svim studentima da u gradu Vukovaru postanu magistri struke i ostvare 300 ECTS bodova, što je veliki uspjeh. No, najveći projekt bez kojeg ne bi ni dobili te studijske programe rekonstrukcija je Radničkog doma u vrijednosti 9,6 milijuna eura i naše preseljenje prije dvije i pol godine u nove prostore u Borovu naselju, gdje smo iz dotadašnjih 3000 m² prešli u 9000 m², u zgradu koja ima, možemo reći, najbolji studentski standard ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj regiji, a to je mišljenje studenata i profesora koji nam dolaze iz cijele Europe. Naravno, to je napravljeno u sinergiji sa svim dionicima: Gradom Vukovarom, Vukovarsko-srijemskom županijom i resornim ministarstvom. Osim toga, negdje na početku moga mandata otvoren je Studentski dom "Leopold" kapaciteta 108 smještajnih jedinica, koji je posljednjih četiri-pet godina popunjen do posljednjeg mjesta i uvijek se traži 30 - 40 posto više mjesta, pa smo u potrazi za novim kapacitetima kako bismo dodatno poboljšali taj standard. Također, završavamo studentski restoran s caffe barom koji je u posljednjoj fazi opremanja i vjerujemo da će uskoro biti otvoren, a vrijednost mu je oko dva milijuna eura. Naravno, sve je to financirano iz EU fondova, ne bismo mogli bez povlačenja tih sredstava. Tu su nam puno pomogli i ministarstva i naš Fond za obnovu i razvoj grada Vukovara, pa smo tako u posljednjih osam godina povukli oko 20 milijuna eura europskih sredstava, što za infrastrukturne projekte, što za razvoj ljudskih potencijala, što za razvoj i unaprjeđenje stručne prakse naših studenata, jer naši su studiji po tome prepoznatljivi - u svakom semestru studenti imaju stručnu, odnosno kliničku praksu i kada završe studij, spremni su za tržište rada.

Na koji ste projekt najponosniji?

- Bilo ih je uistinu puno, no istaknuo bih već spomenuti Radnički dom i preseljenje u nove prostore koji su nam omogućili pokretanje novih studijskih programa. U starom prostoru nismo mogli ispuniti kriterij kvadrature koji postavlja Agencija. S njim je živnulo i Borovo naselje, došli smo u dio grada gdje su bazeni, sportska dvorana, a ondje će se graditi, nadamo se, i stadion HNK Vukovar. Takvo okruženje idealno je za naš Zdravstveno-simulacijski centar koji želimo komercijalizirati. Zašto sportske ekipe ne bi dolazile na pripreme u Vukovar, gdje imaju bazene, dvoranu, a kod nas bi mogle raditi mjerenja i sve drugo vezano za fizioterepiju.

Internacionalizacija

Postoji li nešto što ste planirali ostvariti, a niste uspjeli?

- U planu nam je bila internacionalizacija naših studijskih programa i vjerujem da će to kolegica Gongeta realizirati u svome mandatu. Sve je manje i manje djece, sve je manje maturanata, koji danas imaju i mogućnost odlaska na studij u inozemstvo, ili pak ne upisuju fakultete nego se odlučuju za obrte, stoga u budućnosti želimo privući studente iz naše regije: Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Rumunjske... To je plan za budućnost, plus ono što nova uprava bude htjela. Ostavljam zdravi temelj s dobrim brojkama, s popunjenošću i studentskog doma i studijskih programa, i vjerujem da će u budućnosti Veleučilište samo rasti.

Veleučilište prije svega čine ljudi. Koliko su studenti, zaposlenici i nastavnici bili važni u ostvarivanju ciljeva koje ste postavili?

- Posebno sam ponosan na naše studente, oni su razlog zbog kojeg postojimo. Njihovi uspjesi na natjecanjima, stručnim skupovima, u znanosti i svakodnevnom životu najbolji su dokaz da Veleučilište u Vukovaru stvara stručnjake, ali prije svega dobre i odgovorne ljude. Ponosan sam i na naše nastavnike i zaposlenike. Nijedan dekan ne može ostvariti rezultate sam. Sve što smo postigli rezultat je zajedništva, predanosti i vjere da možemo više i bolje. Bilo je trenutaka kada nije bilo lako. Suočavali smo se s brojnim izazovima, od potresa do pandemije koja je promijenila način rada cijelog svijeta. No svaki put pokazali smo otpornost, znanje i zajedništvo. Upravo su takvi trenuci dokazali snagu naše akademske zajednice.

Veleučilište je organiziralo i velik broj domaćih i međunarodnih događanja, koja biste istaknuli kao najvažnija?

- Imali smo organizaciju Europskog sveučilišnog prvenstva u vaterpolu, što se nikada nije dogodilo u Hrvatskoj. Zašto? Jer smo sedam puta bili organizatori prvenstva države u vaterpolu, pa nam je na osnovi dobre organizacije ponuđena organizacija Europskog prvenstva, gdje smo prošle godine u Vukovar doveli osam ekipa s ukupno oko 150 mladih. Od velikih organizacijskih uspjeha imamo tri međunarodne konferencije, a posebno smo ponosni na 11. međunarodnu konferenciju naših fizioterapeuta kojom smo spojili nespojivo – HAZU i NK Osijek, gdje smo na Opus Arenu privukli najbolje stručnjake iz područja fizioterapije. Tu je i 16. međunarodna konferencija Razvoj javne uprave, a organizirali smo i međunarodnu studentsku konferenciju gdje je prijavljeno rekordnih 78 radova, a sudionici su stigli iz šest zemalja i 22 visokoobrazovne institucije.

Koliko Veleučilište osluškuje potrebe tržišta rada?

- Na studiju Menadžmenta u trgovini glavni nam je partner Coca-Cola, u kojoj je već zaposleno 15 - 20 naših studenta, što doživljavamo kao veliki uspjeh. Što se tiče studija Trgovine, tu su nam partneri veliki trgovački lanci i druga velika poduzeća iz našeg kraja poput Pevexa i PPD-a. Postali smo trgovačka zemlja, proizvodnja se ugasila, razvija se trgovina, stoga smo razvili studij Menadžment u trgovini. Što se tiče studija Lokalna i područna (regionalna) samouprava, on je jedinstven u Hrvatskoj, razvijali smo ga s čelnicima lokalne i regionalne samouprave i predsjednicima sudova, imali smo puno sastanaka s njima gdje smo osluškivali njihove potrebe, zanimalo nas je što njihovi zaposlenici moraju znati, a zatim smo revidirali i inovirali studij te uveli kolegije koji su najpotrebniji za taj posao, i taj je studij popunjen do posljednjeg mjesta.

Tržište rada

Koji je od vaših studija najpopularniji i kakva je zapošljivost vaših studenata, gdje se oni najčešće zapošljavaju?

- Možemo reći da je to i dalje Fizioterapija, iako smo i druge diplomske studije podigli na visoku razinu i oni su sada popunjeni do kraja, u kvoti 50 studenata, gdje se uvijek traži mjesto više. Fizioterapiju održavamo na stabilnim granama, iako nam je konkurencija sve veća, u cijeloj Hrvatskoj osnivaju se novi studijski programi fizioterapije. Mi nismo stvarali velike kvote kako se znanje ne bi razvodnjavalo i kako bismo imali kontinuiranu popunjenost. Grupe na našim studijskim programima omogućuju profesorima da se posvete svakom pojedincu i njegovim potrebama.

Što se tiče zapošljivosti, sada je situacija u državi općenito takva da je stopa nezaposlenosti vrlo niska. Prateći podatke Zavoda za zapošljavanje, naše studente i alumnije, vidimo da je zaposlenost na nekim studijskim programima i stopostotna, a na nekima nešto manja. Naši studenti fizioterapije glavni su fizioterapeuti u nogometnim klubovima najvišeg natjecateljskog ranga, da ne govorimo o odbojci, košarci, rukometu. Taj studij nam je poznat po sportskoj fizioterapiji, no studenti se zapošljavaju i u bolnicama, jer danas je fizioterapija potrebna i predoperativno i postoperativno, a pokreću i privatne poslove.

Kakvu poruku imate za kolegicu Gongetu koja će vas zamijeniti na dekanskoj dužnosti?

- Želim joj puno uspjeha, mudrosti, snage i dobrih odluka u obnašanju te odgovorne i časne dužnosti. Siguran sam da će Veleučilište pod njezinim vodstvom nastaviti svoj razvojni put i ostvarivati nove uspjehe na dobrobit naših studenata, zaposlenika i cijele akademske zajednice. Dekanski lanac koji će preuzeti simbol je časti, odgovornosti, povjerenja i služenja instituciji. Imao sam privilegiju nositi ga proteklih osam godina i uvijek sam nastojao biti dostojan njegove simbolike. Neka i njoj bude podsjetnik na veliko povjerenje koje joj je ukazano, ali i na zajedništvo svih nas koji dijelimo istu misiju – obrazovati mlade ljude, stvarati prilike i razvijati našu zajednicu. Vjerujem da je na čelu s kolegicom Gongetom pred Veleučilištem još mnogo lijepih godina, novih projekata, uspjeha i generacija studenata koje će pronositi njegovo ime diljem Hrvatske i svijeta.